spot_img
spot_img
N24ZdravljeKako emocije utječu na tvoje psihičko, ali i fizičko stanje?

N24-ZDRAVLJE

Kako emocije utječu na tvoje psihičko, ali i fizičko stanje?

PODIJELITE ČLANAK

Iako je zdravlje temelj kvalitete života ono je vrlo često segment koji zapostavljamo sve dok nas ne posjeti bolest.

“Mnogi ljudi izgube zdravlje da bi stekli bogatstvo, a zatim izgube bogatstvo da bi vratili zdravlje”, rekao je A.J. Materi.

Život kakav živimo u ovom stoljeću, najviše od svega nas odvaja od samih sebe i upravo taj proces odvajanja od vlastitog izvora snage i spoznaja o vlastitoj kvaliteti, najveći je uzročnik bolesti. Mentalna opterećenja podnosimo kontinuirano, ovisno o tome koji smo repertoar u životu imali do danas i koji intenzitet događaja je bio na njemu. Utoliko smo danas manje ili više mentalno otporni, a samim time i tjelesno, odnosno zdravstveno. Naš um, mjesto je iz kojeg potječu svi rezultati, ali istovremeno i mjesto u kojem se nalazi program koji upravlja našim životom. Htjeli mi to ili ne, on proizvodi i to u svakom životnom trenutku. Čak i onda kada spavamo. Um skladišti sve informacije u spremište koje mu kasnije služi kao orijentacija i navigacija kojom se služi u budućnosti. Um je kao jedan veliki hard disk koji ima neograničenu memoriju primanja podataka i to je njegov najveći problem.

Um i uvjerenja – neodvojivo povezani  

Na osnovu informacija koje pristižu u naše veliko spremište, on donosi i određene zaključke uz pomoć kojih zapravo nadalje funkcionira. Ti zaključci postaju naša životna orijentacija, ili drugim riječima naša životna istina. Radi lakšeg razumijevanja, zovemo ih – uvjerenja. Ona su u velikom postotku iracionalna baš zato što su subjektivna, a neka su čak nastala u ranom  djetinjstvu, onako djetinjasto, kako samo nezreo mozak može zaključiti. Događaje s negativnom konotacijom uz koju se bezuvjetno veže negativna emocija, mozak razumije kao opterećenja, a takve događaje nazivamo traumama. Trauma se čini kao teška riječ, no proživjeti traumu ne znači proći težak put, nego shvatiti situaciju kao intenzivno opterećujuću. Jednom kada neurološki sustav registrira traumu, podsvjesni um informaciju o događaju koji je prouzročen traumatičnim iskustvom, veže za negativnu emociju.    Iznimno negativna iskustva vežu za sebe negativne emocije koje neurološki sustav prirodnim procesom razgradnje pridošlih informacija ne može razgraditi zbog njihovog intenziteta te stoga informaciju zajedno s negativnom emocijom pohranjuje u nesvjesni um, kako bi svjesni nadalje mogao funkcionirati. Takve pohranjene negativne emocije egzistiraju u sustavu te proizvode manje ili više vidljive simptome na fizičkoj razini. Mi ih nazivamo blokade, nesposobnosti, ograničenja u ponašanju koja su utemeljena na strahovima te s njima živimo jer mislimo da tako treba. Zaključujemo da je tako jedino  moguće živjeti – živjeti sa svojim nedostacima.

Kako nerazgrađene emocije utječu na fizičko zdravlje?  

Međutim, ta misao je jedna od onih koje nas vode prema lošim rješenjima jer nerazgrađene emocije, utemeljene na negativnim iskustvima privlače iste ili slične situacije koje doprinose da se u sustav nastani još istih ili sličnih negativnih emocija. Puno nagomilanih nerazgrađenih negativnih emocija, prije ili kasnije moraju biti razgrađene i ako se  to ne dogodi prirodnim putem, dogodi se neprirodnim putem. Neprirodan put razgradnje emocija se  u zadnjoj fazi egzistiranja pretače na fizičku razinu i pokazuje kao bolest.   Bolest se javlja kao posljedica dugo nakupljane iste ili slične negativne energije na istom mjestu, što u realnom životu znači ponavljanje istih ili sličnih poraza. Što je više istih ili sličnih situacija u realitetu, to je stadij fizičke manifestacije, te traume jasniji.  Mentalna blokada se pokazuje na fizičkoj razini onda kada neurološki sustav više ne može podnijeti tu  količinu za njega negativnih informacija izvana. To u prijevodu znači da sve negativne misli koje čovjek generira o sebi, a koje je stekao u svom životu , zapravo proizvode bolesti koje danas živi ili koje će prije ili kasnije živjeti.

Zašto je važno preispitati sebe te očistiti i isprazniti određene misli?  

Rješenje za taj problem naravno postoji promjenom misli, ali najprije razgradnjom učahurenih negativnih emocija. Simptom koji tijelo počinje proizvoditi predstavlja dakle vidljiv izraz nevidljivog procesa koji se odvija unutar nas i svojim signalom nastoji prekinuti naš dotadašnji put ili način funkcioniranja. Šalje neku poruku, skreće pažnju na to da nešto nije u redu te navodi na preispitivanje. Zato je važno preispitati svoje unutarnje, mentalne procese.    Dijagnoza kao takva, svojevrsna je identifikacija koja vas najprije čini takvima kakvi jeste – bolesni, sada u ovom trenutku. Ona, kao i svako drugo uvjerenje ima svoju svrhu. Tjelovježba je jednako važna, no ono što je još potrebno jest mentalno čišćenje, pražnjenje i  ojačavanje onih dijelova neurološkog sustava koji je opterećen ili koji će biti opterećen. Mentalna higijena, važnija je od svake druge.

PODIJELITE ČLANAK

NAJNOVIJE

spot_img
Pročitajte još
spot_img
spot_img