N24KolumnaMag. iur. Matija Adžaip: FENOMENOLOŠKA OBILJEŽJA MALOLJETNIČKOG KRIMINALITETA S OSVRTOM NA KAZNENOPRAVNI...

Zanimljivosti

Mag. iur. Matija Adžaip: FENOMENOLOŠKA OBILJEŽJA MALOLJETNIČKOG KRIMINALITETA S OSVRTOM NA KAZNENOPRAVNI POLOŽAJ MALOLJETNIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

PODIJELITE ČLANAK

1. UVOD
Delinkventno ponašanje, općenito, je usko povezano s osobinama ličnosti počinitelja kaznenog djela, s obilježjima koja izražavaju njegovu individualnost i determiniraju njegovu ulogu u društvu. Posebno do izražaja dolaze svojstva karaktera, temepramenta, stavovi, motivi, interesi, navike, svjetonazor i ideali, emocije i druge osobitosti od značaja za objašnjenje delinkvencije. Međutim, situacija kod maloljetnika je malo drukčija i objašnjenje maloljetničke delinkvencije zahtijeva podrobniju analizu svih specifičnosti koje karakteriziraju maloljetnika kao takvog. Proces rasta i sazrijevanja, nemiri i krize, fiziološke promjene i psihičke perturbacije, dominacija emocionalnosti i sve ono što prati evoluciju u punoj socijalnoj zrelosti, standardne su osobine ličnosti maloljetnika i same za sebe nisu osnovni kriminogeni činitelj. Sve što se zbiva u maloljetniku ipak je kod najvećeg broja mladih nešto normalno, i u granicama normalnog inteziteta, nešto što čeka svakog maloljetnika. Da u tome ne treba tražiti osnovne uzroke maloljetničkog kriminaliteta, dokaz je i to što samo manji broj maloljetnika dolazi u sukob s kaznenim zakonom.1 Maloljetnička delinkvencija sociološko-kriminološki se izdvaja kao posebna kategorija u okviru općeg kriminaliteta zbog bioloških, psiho- socijalnih, kriminalno-političkih specifičnosti i zbog posebnog kaznenogpravnog položaja maloljetnika u kaznenopravnom zakonodavstvu.
Biopsihološka struktura i razvoj, emocionalna zrelost i socijalna obilježja maloljetnih delinkvenata bitno se razlikuju od odraslih delinkvenata. Njihova kriminalna aktivnost nije posljedica čvrste volje i zrelog razmišljanja jer im se krivnja i ubrojivost iskazuju u posebnoj formi. Rasprostranjeno je mišljenje socijalnih radnika, kada je riječ o maloljetnicima da se radi o neprilagođenoj, fizički hendikepiranoj, mentalno zaostaloj, zapuštenoj, nestabilnoj ličnosti, nastranoj osobi, siročetu, ličnosti na stranputici, s kojim se ne slažu kriminolozi koji maloljetnike smatraju osobama nesposobnim da razlikuju dobro od zla radi nedostatka zrelosti. Upravo kod maloljetnika, njegove podložnosti vanjskim utjecajima, socijalna sredina ima golem utjecaj na njegovu ličnost, njegov razvoj i njegovo ponašanje. Kriminolozi su složni u konstataciji da je kod maloljetnika utjecaj vanjskih činitelja vrlo značajan za njihov kriminalitet, značajniji nego kod
1 Bačić, Franjo, Kazneno pravo-opći dio, Informator, Zagreb, 1998. str. 501.
1

odraslih i zrelih osoba. U većini slučajeva pubertetske manifestacije i psihološke krize postupno nestaju, ako se neke bitne zapreke stvorene nerazumijevanjem i neadekvatnošću sredine ne suprotstave normalnoj evoluciji prema uravnoteženoj zrelosti. Kod osoba koje su ušle u mladenačku dob bez sigurnosti, roditeljske skrbi i pažnje, psihičke krize se teže svladavaju i vode do raznih oblika asocijalnih ponašanja, neuropatskih stanja ili do neuropsihijatrijskih obilježja ličnosti. 2
Ako se u raznim teorijskim tumačenjima i objašnjenjima maloljetničke delinkvencije ne uzme u obzir činjenica da mlade osobe prolaze kroz jedan razvojni proces sazrijevanja i da se nalaze u vrlo burnom i osjetljivom razdoblju života, postoji moguća opasnost da se fenomen delinkvencije maloljetnika promatra kao čisto patološka konstrukcija što na kraju dovodi do nevaljanih i nekonzistentnih zaključaka i do potpunog promašaja društvene reakcije na tu pojavu u smislu specijalne i generalne prevencije. Maloljetnici su prirodno ovisni o roditeljima, i emancipacijom nastoje to stanje premašiti. Emancipacija kao samoozbiljenje se sukobljuje s ovisnošću. Ukidanje tog sukoba se opisuje u tri stupnja. Isprva je ovisnost naprosto prisutna i kao takva je neosviještena ( ovisnost malog djetetao roditeljima ). Zatim čovjek postaje svjestan svoje ovisnosti i počinje se boriti protiv onoga o čemu ovisi ( dijete u pubertetu). Napokon čovjek, postavši zreliji, shvaća ne samo svoju ovisnost nego i granice svoje moguće neovisnosti. Pubertet je prošao, javlja se mogućnost pomirenja. Prostor emancipacije pronalazi u ljubavi ( zajednica ) i pravu ( društvo). 3 Uvidi u procese razvoja ličnosti u razdoblju puberteta i adolescencije pokazuju da se delinkvencija mladih najčešće delinkvencija proizišla iz prolaznih teškoća razvojne face. U tom smislu ti delikti su tzv. Razvojni delikti: iskustvo pokazuje da mnogi mladi delinkventi s napretkom svog razvoja prekidaju s ranijim devijacijama i delinkvencijom. Spoznaja da se radi o razvojnom delinkventu nameće onda i odgovarajući postupak i tretman te delinkvencije. Problem je što nije lako dati ovu dijagnozu, a posebice što nije lako diferencirati razvojnu delinkvenciju od pravog prijestupništva, razvojni tip delinkventa od maloljetnog delinkventa s težim i dubljim poremećajima cjelokupne ličnosti. 4 Maloljetnička delinkvencija je prema tome popratna pojava koja ima tendenciju da samostalno iščezne u postadolescentskom razdoblju.
2. KRIMINOLOŠKE OSOBITOSTI MALOLJETNIČKOG KRIMINALITETA
Obujam kriminaliteta kao masovne društvene pojave, prati se na temelju statističkih podataka iz statističkih evidencija o kriminalitetu, a odnosi se na ukupan broj počinjenih kaznenih djela na određenom prostoru i u određenom vremenskom razdoblju, kao i na broj počinjenih pojedinih vrsta kaznenih djela ( protiv života i tijela, imovine i sl. ), broj počinitelja, punoljetnih i maloljetnih počinitelja itd. Kod određivanja točnog obujma kriminaliteta kao velika prepreka se javlja tzv. Tamna brojka kriminaliteta, nepoznat, neevidentiran broj kaznenih djela i počinitelja. Tamna brojka kriminaliteta označava
2 Ibid., str. 502.
3 Anzenbacher, Arno, Filozofija, Školska knjiga, Zagreb, 1992., str. 176.
4 Bačić, Franjo, op. Cit., str. 502.
2

„broj realiziranih kažnjivih ponašanja za koja se ne zna“ 5 Struktura i strukturalne promjene kriminaliteta pokazuju vrste i karakteristike ukupnog kriminaliteta i pojedinih kažnjivih ponašanja u okviru određenih pojavnih oblika kriminaliteta. Strukturalne promjene se odnose na promjene pojavnih oblika kaznenih djela ovisno o promjeni socijalnih uvjeta i demografskih obilježja, kao i na proces stvaranja novih inkriminacija ili proširivanja starih, postojećih ( kriminalizacija) i ukidanje ili promjenu kaznenog zakona, čime se odustaje od dalje kaznenopravne represije u odnosu na to ponašanje (dekriminalizacija) što je u pojedinim vremenskim i prostornim okvirima vrlo dinamičan proces. Proučavanje strukture i obujma kriminaliteta, ima višestruki značaj: omogućava da se uvidi potreba za određenom društvenom reakcijom i da se postojeća društvena reakcija eventualno modificira i prilagodi, pokazuje kako se kvalitativno i kvantitativno kriminalitet mijenja, ovisno od mjesta, vremena, društvenih prilika i okolnosti, kako se prilagođava uvjetima života i dobiva nove oblike ispoljavanja.
Maloljetnička delinkvencija je po obujmu značajno zastupljena u većini država svijeta. Statistički podaci o obujmu i dinamici kriminaliteta pokazuju da je maloljetnička delinkvencija tijekom posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća bila iz godine u godinu u naglom i stalnom porastu. Obujam maloljetničke delinkvencije u većini država se kreće od 20 do 25%, a u nekim državama ona doseže i do 45% ukupno kriminaliteta, što je u velikoj disproporciji sa zastupljenošću ove starosne kategorije u općoj populaciji. Ovi podaci se odnose uglavnom na maloljetne delinkvente muškog spola, jer je zastupljenost maloljetnica u delinkvenciji znatno manja, slično zastupljenosti punoljetnih ženskih osoba u ukupnom kriminalitetu. Teorijska objašnjenja manjeg obujma kriminaliteta maloljetnica svode se na isticanje razlika u biopsihičkim osobinama djevojčica i dječaka u razdoblju adolescencije ( razlike u fizičkoj snazi, razlike djelovanja testosterona, estrogena i općenito hormona, veća popustljivost djevojčica i sl. ), razlike u društveno- kulturnom tretmanu jednih i drugih, utjecaj patrijarhalnih običaja i shvaćanja.
U strukturi maloljetničke delinkvencije prevladava imovinski kriminalitet i podaci pokazuju, i to je konstanta, da je maloljetnički kriminalitet zapravo imovinski kriminalitet.6
Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da maloljetnici oba spola, u znatno većem obujmu čine kaznena djela protiv imovine nego kaznena djela druge vrste. Promatrano prema pojedinim vrstama kaznenih djela u okviru imovinskog kriminaliteta zapaženo je, da su maloljetnici u ranijim periodima najčešće činili kaznena djela; krađe, teške krađe, šumske krađe, oštećenje tuđe stvari, a u nešto manjem obujmu razbojništva i razbojničke krađe. Istraživanjem kriminaliteta prema spolnom kriteriju utvrđeno je da je i kriminalitet maloljetnica po svojoj strukturi imovinski kriminalitet i da prevladavaju kaznena djela krađe, uraje i prijevare, teške krađe, oduzimanje motornog vozila odnosno tuđe stvari, a vrlo rijetko razbojništva i razbojničke krađe, a počinjen uglavnom u sudioništvu s drugim maloljetnim ili punoljetnim osobama.
Pored imovinskog kriminaliteta koji dominira u strukturi kriminaliteta maloljetnika, zastupljeni su i drugi oblici kriminalnog ponašanja kao što su: trgovina oružjem, preprodaja narkotičkih sredstava, utjerivanje dugova ( iznuda, ucjena, reket ). Posljednjih godina povećaj je broj maloljetnih počinitelja delikata nasilja, naročito kaznenih djela
5 Horvatić, Ž., Osnove kriminologije, Zagreb, 1998., str. 50. 6 Bačić, Franjo, op. Cit., str. 23.
3

protiv života i dijela i dostojanstva osobe i morala odnosno seksualnih delikata. Nasilje u sferi seksualnog integriteta ličnosti čest je delikt koji uz ostale faktore u relevantnoj mjeri rezultira iz nesrazmjera između nagonskog dijela ličnosti potenciranog puberalnim i adolescentnim krizama i stupnju socijalne zrelosti. 7 Maloljetne ubojice najčešće koriste pištolj ili nož za počinjenje ubojstva, ubojstvo čine tijekom dana, u prisustvu svjedoka, na javnim mjestima, ne razmišljajući o posljedicama djela. Poseban oblik su tzv. „naručena ubojstva“ , kada maloljetne plaćene ubojice prikupljaju informacije o žrtvi, njenim navikama, sklonostima, pripremaju zasjede u određeno vrijeme na određenom mjestu i izvršavaju naručeno ubojstvo oružjem koje su dobili od „nalogodavaca“ najčešće poznatih punoljetnih kriminalaca višestrukih povratnika. Tjelesne povrede najčešće se nanose bejzbol palicama, noževima, bajunetima i drugim predmetima u tučama, kaa više maloljetnika napada žrtvu udarajući je po cijelom tijelu, bez obzira na to što je žrtva svladana. Među maloljenim delinkventima može se pojaviti specifična klasifikacija ovisno od njihovog doprinosa posljedici počinjenog kaznenog djela. Postoje maloljetnici koji čine kazneno djelo „po nalogu“ ili zahtjevu punoljetne osobe. Oni su polu-amateri u kriminalitetu i vrlo jeftino naplaćuju svoje usluge za „obavljeni posao“. Druga kategorija su profesionalci koji su kriminalitet prihvatili kao svoj stil života i jedini izvor sredstava. Treća grupa maloljetnih delinkvenata je najbrojnija, to su maloljetnici koji se redovno školuju i neki od njih su dobri učenici, i samo povremeno, najčešće pod utjecajem drugih iskusnijih kriminalaca, čine kaznena djela. Neka istraživanja pokazuju da maloljetni počinitelji kaznenih djela često nisu potpuno svjesni svojih motiva počinjenja djela. Fenomenologija maloljetničkog kriminaliteta, dakle vrsta počinjenog kaznenog djela i modaliteti njegova izvršenja, nisu odraz motivacijskih mehanizama kojih maloljetnik, naposljetku, uopće nije potpuno svjestan. Uporaba vlastite fizičke snage te različitih predmeta, oruđa, hladnog i vatrenog oružja pri počinjenju nasilničkog delikta maloljetnika je gotovo isključivo situacijskog karaktera. 8
Maloljetni delinkventi mogu biti formalno i neformalno stigmatizirani. Formalno su stigmatizirani u slučaju kada je kazneno djelo otkriveno i kada je maloljetniku izrečena sankcija od strane suda. Neformalna stigmatizacija se događa od strane vršnjaka, roditelja, susjeda i drugih. Stigma predstavlja socijalni konstrukt koju uključuje prepoznavanje različitosti na temelju neke oznake i posljedično obezvrjeđivanje osobe koja je nositelj te oznake. 9 Stigmatizirana osoba se mora suočavati s predrasudama od strane društva i onečesto imaju za posljedicu pad samopoštovanja i samopuzdanja kod stigmatizirane osobe. Negativna stigmatizacija utječe na osobnost osobe i na sliku o sebi. Slika o sebi obuhvaća sveukupnost doživljaja o sebi i svojem identitetu, pojam o sebi ( način na koji razmišljamo o sebi u različitim aspektima, doživljaj sebe samoga u odnosu na razne elemente života i okoline) , koji nazivamo samopoimanje, te doživljaj vlastite vrijednosti ( prihvaćanje i cijenjenje sebe ), koju nazivamo samopoštovanje. 10 istraživanja pokazuju da je neformalna stigmatizacija puno jačeg utjecaja na maloljetnika od formalne jer dolazi od njemu važnih ljudi i da maloljetnik koji je etiketiran stigmom
7 Singer, Mladen, Neki modaliteti kriminalnog nasilja, Defektologija, 1979., vol.15, str.33.
8 Cajner Mraović, I., Došen, A., Kriminalno nasilje maloljetnika s posebnim osvrtom na sredstva izvršenja
delikta kao područje rada socijalnih pedagoga, Kriminologija i socijalna integracija, 1999., vol. 7, str. 133. 9 Majdak, Marijana, Kamenov, Željka, Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih počinitelja kaznenih djela, Kriminologija i socijalna integracija, 2009., str. 41.
10 Ibid., str. 42.
4

često ima lošije samopoimanje i niže samopouzdanje , a to može dovesti do razvoja kompleksa manje vrijednosti i do samouvjerenja u parafrazu „ Sve je gotovo, nema povratka, ja sam loša osoba“ što dalje vodi u poremećaje ponašanja i naposljetku do razvoja delinkventne ličnosti. Upravo radi tih popratnih pojava negativnog etiketiranja/stigmatizacije sudovi bi trebali kad je god moguće primjenjivati načelo oportuniteta i izbjegavati formalni postupak prema maloljetniku da bi se izbjegle negativne posljedice na psihu maloljetnika koje postupak i sankcija uzrokuju, a koje su zapravo korijen budućeg kriminalnog povrata.
3. POJAM I KATEGORIJE MALOLJETNIKA U KAZNENOM ZAKONODAVSTVU BOSNE I HERCEGOVINE
U suvremenim kaznenim sustavima uzrast odnosno dob počinitelja kaznenog djela ima karakter odlučne odrednice cjelokupnog kaznenopravnog položaja počiniteja djela u materijalnom, procesnom i izvršnom kaznenom pravu. Svaka država svojom legislativom određuje minimalnu starosnu granicu za stjecanje kaznenogpravnog legitimiteta odnosno trenutka kada dijete postaje subjekt kaznenog djela i kaznene odgovornosti. Donja starosna granica služi za razlučenje djece od maloljetnika u smislu zakonske definicije, a gornja starosna granica služi za razgraničenje maloljetnika od punoljetnog počinitelja kaznenog djela. Imajući u vidu da djeca u suvremenim zapadnim kaznenim zakonodavstvima nisu kazneno odgovorna vrlo je važno da se ta granica zakonski precizira.
U kaznenom pravu Bosne i Hercegovine tj. kaznenim zakonima u BiH maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije imala navršenih 18 godina života ( čl. 1. st. 14. KZ BiH ). Drugim riječima, maloljetnik koji navrši 14 godina života ulazi u sferu kaznene odgovornosti ido navršenih 18 godina ima status maloljetnika. Maloljetnik s navršenih 18 godina života stječe kaznenopravnu punoljetnost i prestaje uživati one povlastice koje u kaznenom pravu uživa maloljetni delinkvent.11 Osobu koja nije navršila 14 godina KZ BiH definira kao dijete 12 . Maloljetnici se nadalje dijele na dvije kategorije , a to su mlađi maloljetnici i stariji maloljetnici. Mlađi maloljetnik je onaj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao navršenih 14 godina a nije imao navršenih 16 godina života. Stariji maloljetnik je onaj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao navršenih 16 godina a nije imao navršenih 18 godina života. 13 Mlađem maloljetnika se mogu izricati samo odgojne preporuke, odgojne mjere i mjere sigurnosti, a starijem maloljetniku se uz to izuzetno može izreći i kazna maloljetničkog zatvora. Posljednja kategorija osoba na koje se djelomično primjenjuje maloljetničko kazneno zakonodavstvo jesu tzv. mlađe punoljetne osobe. Mlađa punoljetna osoba je osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 18 a nije navršila 21 godine života. 14 To su osobe koje su iako formalno stekle kaznenopravnu punoljetnost navršenjem osamnaeste
11 Bačić, Franjo, op. cit., str. 508.
12 Kazneni zakon Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik BiH“ broj: 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18 i 46/21 čl. 1. st. 13.
13 Kazneni zakon Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik BiH“ broj: 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18 i 46/21 čl. 80. st. 2 i 3.
14 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku FBiH, „Službene novine FBiH broj 07/2014, i 74/2020, čl. 3. st. 3.
5

godine života, još uvijek nisu sazrele u psihološkomi socijalnom smislu. Postoji opća tendencija da se mlađi punoljetnici (…) uključe u maloljetničko kazneno pravo jer je odrastanje dinamičan proces i čimbenici razvoja ličnosti su još uvijek aktivni i nestabilni. U maloljetničkom kaznenom pravu, iako se ono stalno razvija, još nije, iako se o tome vodi računa, do kraja i dosljedno proveden stav da mladi nisu u odnosu prema odraslima samo neka prijelazna faza, već posebna, samostalna stepenica u razvoju čovjeka, i da kazneno djelo maloljetnika nije isto što i kazneno djelo punoljetne osobe. 15
4. KAZNENOPRAVNI POLOŽAJ MALOLJETNIKA U BOSNI I HERCEGOVINI
Kaznenopravni položaj maloljetnih počinitelja kaznenih djela se uvijek , u većini pravnih sustava u Europi, pa i u svijetu, uglavnom razlikovao od kaznenopravnog položaja punoljetnih počinitelja kaznenih djela. Današnji pravni položaj maloljetnika u sukobu sa zakonom je čak i povoljniji u odnosu na onaj kakav je bio u doglednoj prošlosti, a očituje se u što blažem kažnjavanju i izricanju posebnih sankcija za maloljetnike. Maloljetničko kazneno pravo orijentirano je prije svega na mjere koje će zaista biti mjere socijalizacije, sa što je moguće manje elemenata prinude i ograničevanja slobode, a što više pomoći, brige, nadzora i otklanjanja smetnji u normalnom razvoju maloljetnika. 16 Bosna i Hercegovina na državnoj razini nema poseban zakon koji sveobuhvatno normira kaznenopravni položaj maloljetnih počinitelja kaznenih djela , nego kaznena zakonska regulativa za maloljetnika postoji na četiri zakonodavne razine ( na razini Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ) u vidu materijalnih i procesnih zakona. Tipična i zaista nužna reakcija društa na kažnjiva ponašanja maloljetnika, ponajprije u Republici Srpskoj, a zatim i u Brčko Distriktu BiH, te na kraju u Federaciji Bosne i Hercegovine, sasvim očekivano odnosila se na usvajanje zakonskog okvira kroz donošenje lex specialis-a, odnosno posebnih zakona o zaštiti djece i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku.17 Poseban status maloljetnika u odnosu na punoljetne osobe jasno je definiran odredbama tri najnovija bosanskohercegovačka maloljetnička kaznena zakona koja nose identičan naslov: Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku. 18 Kazneni zakon Bosne i Hercegovine 19 ( u daljnjem tekstu KZ BiH ) i Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine20 ( u daljnjem tekstu KZ FBiH ) u posebnim glavama ( Glava X ) sadrže odredbe o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i kažnjavanju maloljetnika kojima je uspostavljen poseban kaznenopravni režim sa isključivom primjenom na maloljetne počinitelje
15 Bačić, Franjo, op. Cit., str. 507.
16 Stojanović, Zoran, Krivično-pravo-opšti deo, Pravna knjiga, Beograd, 2013., str.390.
17 Udruženje sudaca u Federaciji BiH, Pravo i pravda, Dobra knjiga, Sarajevo, 2014., str. 435.
18 Ibid., str. 437.
19 Kazneni zakon Bosne i Hercegovine „Službeni glasnik BiH“ broj: 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18 i 46/21
20 Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine „Službene novine FBiH“ broj: 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17
6

kaznenih djela. Spomenute odredbe sadrže određena odstupanja od općih pravila o kažnjavanju počinitelja kaznenih djela, kojima se jamči da dobrobit maloljetnika u sukobu sa zakonom bude osnova i cilj kaznenopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo s težinom i okolnostima počinjenog kaznenog djela nego i s osobnim svojstvima maloljetnika te osobnim, obiteljskim i socijalnim prilikama maloljetnog počinitelja kaznenog djela. 21 Osnovna obilježja posebnog kaznenopravnog položaja maloljetnih počinitelja kaznenih djela su ta da se prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine mogu primjeniti odgojne preporuke koje predstavljaju alternativni oblik reakcije na kriminalitet maloljetnika. Svrha odgojnih preporuka je ta da se ne pokreće kazneni postupak protiv maloljetnog počinitelja i da se njihovom primjenom utječe na maloljetnika da ubuduće ne čini kaznena djela odnosno da se ostvari specijalna prevencija i bez kažnjavanja. Ovaj oblik reakcije na počinjeno kazneno djelo od strane maloljetne osobe ( tzv. diverzijski model ) podrazumijeva preusmjeravanje sa redovitog kaznenog postupka na izricanje odgojnih preporuka, a sve radi izbjegavanja negativnih efekata na ličnost i razvoj maloljetnika koje može prouzročiti vođenje kaznenog postupka. Drugi oblik reakcije na počinjenje kaznenog djela od strane maloljetnika je primjena posebnih kaznenopravnih sankcija za maloljetnike: odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora. Odgojne mjere su osnovne kaznenopravne sankcije za maloljetne počinitelje kaznenih djela. Primjena kazne maloljetničkog zatvora je izuzetna i uvjetovana uzrastom maloljetnikau vrijeme počinjenja djela, težinom kaznenog djela, intezitetom ugrožavanja ili povrede napadnutog pravnog dobra i naravno ocjenom suca za maloljetnike da zbog teških posljedica djela i visokog stupnja kaznene odgovornosti maloljetnog počinitelja ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru. Po svom sadržaju i svrsi, odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora se razlikuju od kaznenopravnih sankcija koje se primjenjuju prema punoljetnim počiniteljima kaznenih djela. One su mjere zaštite i pomoći maloljetnika u sukobu sa zakonom, nadzora nad njima, poticanja razvoja osobne odgovornosti a sve u svrhu odgoja i preodgoja maloljetnika. Dobrobit maloljetnika mora, međutim, biti osnovna ideja pri izboru kaznenopravne sankcije.
5. ALTERNATIVNI OBLIK REAKCIJE NA MALOLJETNIČKI KRIMINAL ( DIVERZIJSKI MODEL )
Diverzijski model reakcije pravosuđa na „zanemarivi“ kriminalitet maloljetnika je alternativni način rješavanja kaznenih predmeta maloljetnika. To je model preusmjeravanja kaznenih predmeta na izvansudske mehanizme okončanja kaznenih predmeta maloljetnika i izbjegavanja pokretanja kaznenog postupka prema maloljetniku. Najznačajniji međunarodni dokumenti koji potenciraju što širu primjenu diverzijskog modela ili modela preusmjeravanja s redovitog kaznenog postupka su: Konvencija o pravima djeteta 22, Standardna minimalna pravila UN-a za
21 Babić, M., Filipović, Lj., Marković, I., i Rajić, Z., Komentari krivičnih ( kaznenih ) zakona u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Savjet/Vijeće Europe i Europska komisija, knj. I., 2005., str. 34.
22 Konvencija o pravima djeteta usvojena je od Generalne skupštine UN-a 20.11.1989. godine, a stupila na snagu 02.11.1990. godine Zakon o ratifikaciji Konvencije o pravima djeteta Skupština SFRJ je donijela 13.12.1990. godine, a Konvencija je objavljena u službenom listu SFRJ, Međunarodni ugovor br. 15/90. BiH je članica Konvencije po osnovu sukcesije od 01.09.1993. godine.
7

primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima ( Pekinška pravila ) 23, Standardna minimalna pravila UN-a za alternativne kaznene mjere ( Tokijska pravila ). Preusmjeravanjem maloljetnika u sukobu sa zakonom ( maloljetni počinitelj kaznenog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prijestupnik su izrazi koji se odnose na maloljetnika, bez obzira na to da li je on osumnjičen, optužen ili osuđen za kazneno djelo ) 24 od kaznenog postupka izbjegava se njegova stigmatizacija kao „kriminalca“ koji je procesuiran što bi negativno utjecalo u procesu njegove resocijalizacije i bilo plodno tlo za povrat kriminalitetu.
Reformom kaznenog zakonodavstva Bosne i Hercegovine iz 2003. godine i kaznenog zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine 1998. godine i donošenjem novog Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku 2014. godine propisane su odgojne preporuke kao jedan od oblika alternativnog odgovora države na maloljetnički kriminalitet. Odgojne preporuke se razlikuju od kaznenih sankcija u tome što ih pored suda može izricati i nadležni tužitelj i za razliku od kaznenih sankcija koje se izriču snagom sudskog autoriteta, odgojne preporuke se izriču uz suradnju maloljetnika odnosno priznanje kaznenog djela i izražena spremnost za pomirenje s oštećenim. Također odgojne preporuke se izriču prije pokretanja postupka prema maloljetniku dok se kaznene sankcije izriču nakon okončanja postupka. Odgojne preporuke su osobno izvinjenje oštećenom, naknada štete oštećenom, redovito pohađanje škole, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice, prihvaćanje odgovarajućeg zaposlenja, smještaj u drugu obitelj, dom ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i posjećivanje odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta, te mogu trajati najdulje jednu godinu.
6. ZAKLJUČAK
Odrastanje je vrlo turbulentan i dinamičan proces i razdoblje fizičkog, psihičkog i socijalnog sazrijevanja mlade osobe te je obilježeno konstantnim učenjem i odgajanjem. U tom razdoblju maloljetnik usvaja znanja i vrijednosti, formira stavove, stječe navike, donosi sudove o onome što je izvan njega i u njemu. Budući da je maloljetnik osoba u razvoju i da još nema igrađene stavove i čvrsto oblikovan karakter, često dolazi do devijacija u ponašanju prema kojima maloljetnik nema kritički odnos. Istraživanja pokazuju da su devijantna ponašanja mladih osoba u najvećoj mjeri samo prolazna etapa razdoblja mladenaštva i da odrastanjem i sazrijevanjem mlada osoba prekida s devijantnim ponašanjem koje je svojstveno maloljetnicima. Međutim, jedan dio tih mladih ljudi ne nauči „lekciju“ i nastavlja sa delinkvencijom i kriminalom kao odrasla osoba. Društvo i država imaju zadatak da uklone generatore maloljetničkog kriminaliteta i eliminira elemente koji stvaraju plodno tlo za delinkvenciju. Mladi čovjek, maloljetnik delinkvent nije kriminalac, i
23 „Kada je to primjereno, treba razmotriti mogućnost rješavanja slučajeva maloljetničke delinkvencije bez redovnog suđenja pred kompetentnim tijelom“ ( Pravilo 11.1.)
24 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku FBiH, „Službene novine FBiH broj 07/2014, i 74/2020, čl. 12.
8

on se primjerenim i postepenim tretmanom i radom može popravitii i usmjeriti. Fraza „pomoć maloljetniku“ u najširem smislu riječi podrazumijeva efikasnu opću socijalnu i opću kaznenu politiku koja bi kao plod imala generalno i specijalno preventivno i profilaktičko djelovanje na mladež, i kako bi omogućila normalan razvoj mlade osobe a onemogućila trajno zastranjenje. Socijalna politika bi trebala brinuti o funkcionalnoj obitelji kao primarnim čimbenikom prevencije maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta, kako bi maloljetnik mogao steći i razviti vrline i vrijednosti jednog normalnog društva i kako bi izbjegao sukob sa zakonom. Kada dođe do propusta na polju socijalne i kaznene politike, onda nam odgovor na pitanje, zašto maloljetnik u sudnici ne pokazuje kajanje, postaje tako samorazumljiv i očit; maloljetnik nije odgojen niti socijaliziran, nema usađene etičke vrijednosti, bezobziran je i buntovan pa je stoga prirodno da ne osjeća krivnju za počinjeno djelo jer svoje postupke ne ocjenjuje autonomno kao loše. Kaznena politika treba da bude tako orijentirana da kazneno maloljetničko pravo odgovori na delinkvenciju i kriminalitet na način da ono zaista djeluje rehabilitacijski, resocijalizacijski i korektivno na maloljetnika, a ne da cilj odgojnih preporuka, odgojnih mjera, kazne maloljetničkog zatvora i mjera sigurnosti, bude samo mrtvo slovo na papiru i utopijski ideal.

PODIJELITE ČLANAK

NAJNOVIJE

Pročitajte još