Prema Tuđmanovu tumačenju, Izetbegović je prihvatio da hrvatske predstavnike u Predsjedništvu BiH trebaju birati sami bh. Hrvati. Istodobno je naglasio kako se Hrvatska zalaže za suverenitet BiH. Upravo se na tom pitanju desetljećima poslije lome koplja
To potvrđuju izjave kako se na ovim izborima bira između HVO-a i Armije BiH, između Praljka i Mladića, kao i izmišljenu priču o pomilovanju Milorada Dodika te na koncu, kako se određuje sudbina Bosne. Opstanak ili propast. Takav obrazac ponašanja je potpuno pomračenje, a ne politička borba. Čak i u teškim ratnim vremena, u vrijeme prvih sukoba Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane razgovaralo se o političkim rješenjima, a sve je okončano krajem 1995. godine u Daytonu. Jedna od depeša koje je američko veleposlanstvo u Zagrebu poslalo središnjici u Washingtonu svjedoči o tome, piše Večernji list BiH.
“Tuđman je rekao kako je Hrvatska u nedavnim razgovorima s Izetbegovićem postavila temelje za rješavanje svih nesporazuma, ne samo između Hrvatske i BiH nego i između bosanskih Hrvata i Muslimana. Izetbegović se složio s tom procjenom, tvrdio je Tuđman. I Izetbegović je prihvatio da bi Predsjedništvo BiH trebalo uključivati hrvatske predstavnike, koje bi birali sami bosanskohercegovački Hrvati. ‘Bez sumnje’, ustvrdio je Tuđman, Hrvatska se ‘zalaže za očuvanje suvereniteta BiH’.”
Riječ je o američkoj diplomatskoj depeši poslanoj iz Zagreba 5. studenoga 1992., u kojoj se prenosi Tuđmanovo izlaganje diplomatskim predstavnicima. Nekoliko dana ranije, 1. studenoga 1992., Franjo Tuđman se u Zagrebu sastao s Alijom Izetbegovićem, a razgovoru je bio nazočan i Mate Boban. U američkim diplomatskim bilješkama zabilježeni su razgovori o odnosima Hrvatske i BiH te položaju Hrvata u BiH. Tuđman je američkim diplomatima potom rekao kako su razgovori s Izetbegovićem otvorili prostor za rješavanje nesporazuma između Zagreba i Sarajeva, ali i između Hrvata i Muslimana u BiH. Prema njegovu tumačenju, Izetbegović je prihvatio da hrvatske predstavnike u Predsjedništvu BiH trebaju birati sami bosanskohercegovački Hrvati. Istodobno je Tuđman naglasio kako se Hrvatska zalaže za suverenitet BiH. Upravo se na tom pitanju desetljećima poslije lome koplja. Daytonski mirovni sporazum zaustavio je rat i BiH uredio kao državu dvaju entiteta u kojoj su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi. No način na koji se osigurava politička ravnopravnost tih naroda ostao je jedno od najspornijih pitanja. Posebno se to odnosi na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Budući da se članovi Predsjedništva iz Federacije BiH biraju glasovima svih birača u tom entitetu, za izbor hrvatskog člana nisu presudni samo glasovi hrvatskih birača. Upravo je takav sustav omogućio da Željko Komšić u četiri izborna ciklusa osvoji mandat hrvatskog člana Predsjedništva uz presudnu potporu bošnjačkih birača, nasuprot stavu Hrvata. Izborno preglasavanje Hrvata je jedan od ključnih razloga za promjenu Izbornog zakona. Na problem su tijekom godina upozoravali i sudionici mirovnih pregovora. Mate Granić, jedan od ključnih hrvatskih pregovarača u završnici rata, govorio je o dogovorima s Alijom Izetbegovićem prema kojima se politička ravnopravnost Hrvata trebala poštivati i nakon Daytona. Izetbegović je, prema svjedočenjima sudionika pregovora, dao jamstva da Bošnjaci neće preglasavati Hrvate. Unatoč tome, upravo je izbor Komšića postao simbol suprotnog procesa. Upravo se zato današnja izborna kampanja ponovno vraća na pitanje koje je bilo otvoreno još 1992. godine, a o kojem se razgovaralo i tijekom mirovnih pregovora koji su završili Daytonom: Može li se govoriti o punoj političkoj ravnopravnosti Hrvata ako o njihovu predstavniku odlučuje većinsko bošnjačko biračko tijelo?
izvor – https://www.vecernji.ba/
