U župi Solakova Kula u Neretvici, svečano je obilježen blagdan svetog Ilije Proroka, nebeskog zaštitnika ove župe, kao i stota obljetnica gradnje impozantnog zvonika, podignutog davne 1925. godine. Crkva sv. Ilije sagrađena je još 1883. godine za vrijeme župnikovanja fra Petra Tomića, dok je monumentalni zvonik, koji i danas dominira krajolikom, podignut uz tisućitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava, prema projektu Karla Paržika.
Predaja kaže da su domaći ljudi vlastitim sredstvima i radom izgradili zvonik, a obitelj Sudar, prema narodnom kazivanju, prodala je svu svoju stoku kako bi pomogla gradnju. Zvonik, iako star već stoljeće, očuvan je u svom izvornom obliku, dok je crkva s vremenom dograđivana, posljednji put 1960. godine. Crkva i župna kuća 2017. godine proglašene su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U povijesti župe zabilježen je porast broja vjernika – od 651 katolika 1870. godine do vrhunca 1973. kada ih je bilo 1842. No, ratna stradanja i raseljavanja svela su današnji broj stalnih župljana na svega petnaestak. Ipak, župa živi kroz potomke koji se redovito vraćaju korijenima i sudjeluju u obilježavanju blagdana i okupljanjima na mjesnim grobljima.
Središnje slavlje povodom blagdana sv. Ilije i 100. obljetnice zvonika održano je u nedjelju 20. srpnja. Misno slavlje predvodio je dr. Ilija Dogan, uz suslavlje umirovljenog biskupa dr. Pere Sudara, župnika don Marina Marića i domaćih svećenika.
Tijekom propovijedi dr. Dogan je poručio: „Kako je sv. Ilija u narodu prikazan kao hrabar čovjek, a sam je spoznao da je bez Boga malen i slab. Ilija svoju snagu pronalazi u šapatu blagog lahora. I mi smo pozvani pronaći svoju snagu poput Ilije u tom lahoru te biti jedni drugima lahor Božje ljubavi i dobrote.“
Župnik don Marin Marić govorio je o važnosti zajedništva i očuvanja identiteta: „Župa Solakova Kula, u Sjevernoj Hercegovini, proslavila je danas svog nebeskog zaštitnika. To je zajednica koja se nalazi na ‘vrhu’ suzne doline, gdje se i plače i pjeva i veseli i šuti… Tako bih sažeo današnju proslavu. Ustvari, današnja proslava nas potiče da obnovimo svoju vjeru, čuvamo svoju Majku, ne odričemo se svog roda i poroda. Ovo ističem, jer vrijeme u kojem živimo nasilno nam želi izbrisati gorku, ali i ponosnu povijest. Današnja proslava je znak suareta, zajedništva, obnove identiteta, ali i ponosa nepatvorenih Klišana koji više od 100 godina osluškuju zvuk zvona sa svoje crkve koja i dalje stameno stoji i poziva svoj raseljeni narod.“
Proslava je, kao i svake godine, završena u duhu zajedništva – uz pjesmu, druženje i iskrenu radost koja odjekuje dolinom Neretvice.
