Negdje između nečijeg laku noć i nečijeg dobro jutro, grlit će te oni što u životu ne znaju što će s rukama.
Vjerojatno za ovog ludog života kojeg živiš, ljubit će te i oni kojima usne služe da prešute sve ono o čemu im duša vrišti.
Vjerojatno će te neki vući na jednu stranu, ne znajući da si stvoren za sve strane ovoga svijeta.
Tražit će od tebe da staneš, da se smiriš baš onda kad ti duša bude brža i sretnija od najsretnijeg djeteta na ringišpilu nekog jeftinog luna parka.
Govorit će da ti voliš nešto što pod rebrima ne osjećaš, da čuvaš nešto što si od samog početka za kraj držao, moleći život da te prepadne samo da imaš dobar razlog da ga iz ruku ispustiš.
Očekivat će od tebe da se smiješ na loše ispričane viceve i još lošije prepričane ljubavne anegdote.
Servirat će ti najukusnija jela što su ga najumornije ruke spremile.
Reći će ti laku noć oni što da mogu jutro ne bi ni dočekali.
Reći će ti dobro jutro oni što se raduju da jednom kažu zbogom.
Reći će ti da te vole oni što nikad ljubav osjetili nisu.
I reći će ti da te trebaju oni što su se davno izgubili i još uvijek se nisu pronašli.
Srest ćeš one koji su se izgubili, ne znajući da su se tek tada i jedino s tobom pronašli.
Piše: Josip Milanović/ Piso J
n24.ba
