Ako svog starog psa ne možete naučiti novim trikovima, to bi mogao biti zlokoban znak. Istraživači su otkrili da kod starih pasa izgledi za pseću demenciju rastu za više od 50% sa svakom godinom starosti.
Dok je demencija dobro poznato stanje kod ljudi, psi mogu doživjeti sličan pad kognitivnih funkcija sa simptomima koji uključuju poremećen san, zaboravljivost, poteškoće u prilagodbi promjenama i gubljenje. No dok su prethodne studije sugerirale da je takva kognitivna disfunkcija (CCD) češća kod starijih pasa, kao što je slučaj kod ljudi, istraživanja su bila malena i prevalencija je nejasna.
Sada je velika studija bacila novo svjetlo na demenciju u radu za koji istraživači kažu da bi mogao pomoći u dijagnostici ovog stanja kod pasa, pa čak i ljudi.
“S obzirom na sve više dokaza o paralelama između kognitivnih bolesti pasa i ljudi, točna CCD dijagnoza kod pasa mogla bi istraživačima pružiti prikladnije životinjske modele u kojima bi proučavali starenje u ljudskoj populaciji”, napisao je tim. U časopisu Scientific Reports istraživači u SAD-u izvijestili su kako su analizirali podatke iz dviju anketa koje su ispunili vlasnici 15.019 pasa, u sklopu Projekta starenja pasa.
Manje od 2 posto ispitanih pasa imalo je demenciju
Vlasnici su ispitivani o aspektima ponašanja svojih pasa, uključujući imaju li tendenciju zaglaviti iza predmeta ili se muče s prepoznavanjem poznatih ljudi, kao i o čimbenicima poput starosti, spola, pasmine, zdravlja i razine aktivnosti psa. Tim je zatim svakom psu dodijelio ocjenu između 16 i 80, s ocjenom od 50 ili više koja ukazuje da pas ima CCD. Rezultati, temeljeni na podacima prikupljenim između kraja 2019. i kraja 2020., otkrivaju da je 1.4% pasa imalo CCD.
Nakon što su uzeli u obzir čimbenike, uključujući je li pas bio steriliziran, njegovu pasminu i zdravstvene probleme, tim je otkrio da su izgledi za CCD porasli za 52% sa svakom godinom starosti psa. Međutim, analiza sugerira da je prevalencija stanja gotovo nula kod pasa mlađih od 10 godina.
Tim je također izvijestio da su izgledi za CCD bili 6.5 puta veći među psima s nižim razinama aktivnosti tijekom godine. Iako su istraživači rekli da bi vježbanje moglo biti zaštita od kognitivnog pada. Upozorili su da bi njihovo otkriće moglo biti posljedica toga što su psi s CCD-om manje aktivni zbog svog stanja, dok su karantene i druga covid-ograničenja možda utjecali na razinu aktivnosti vlasnika i njihovih ljubimaca.
Vlasnici mogu poduzeti preventivne mjere protiv demencije
Profesorica Clare Rusbridge, veterinarska neurologinja sa Sveučilišta Surrey, koja nije bila uključena u studiju, rekla je da istraživanje pomaže u otkrivanju koliko je CCD čest i daje dodatnu težinu dokazima da stil života utječe na vjerojatnost demencije. Dodala je da vlasnici mogu poduzeti preventivne mjere protiv CCD-a, uključujući posebne dijete i uključivanje njihovog psa u fizičke, intelektualne i društvene aktivnosti.
Gregor Majdič, profesor fiziologije na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, rekao je da povezanost između rizika od CCD-a i aktivnosti nije prije bila viđena.
“Jedna lekcija koja proizlazi iz trenutne studije je dodatni dokaz da je tjelesna aktivnost, također i kod starijih ljudi, vrlo važna za dobrobit i za održavanje zdravim mozga koji stari”, rekao je za Guardian.
