Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je danas Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji BiH sa 44 glasa za, 19 glasova suzdržanih i dva protiv, čime je okončan višegodišnji proces pripreme i donošenja ovog zakona.

Podsjećamo, ovo je prvo posebno zakonsko rješenje iz kojeg će svoja prava crpiti civilne žrtve rata, a prethodno je usvojen na sjednicama Vlade FBiH i Zastupničkog doma Parlamenta FBiH. Današnjom potvrdom Doma naroda, zakon će stupiti na snagu osam dana od objave u Službenim novinama, a prema amandmanu koji je predložila Vlada FBiH, primjenjivat će se od 1. siječnja 2024. godine.

Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji BiH iz zajedničke je nadležnosti Federacije BiH i županija kojima je, uz obvezu usklađivanja županijskih zakonskih rješenja s ovim Zakonom, ostavljena i mogućnost dodatnog unaprijeđenja prava civilnih žrtava rata u skladu s financijskim mogućnostima, te potrebama i zahtjevima civilnih žrtava rata.

Osnovna svrha zakona je osigurati onima koji su tijekom rata u Bosni i Hercegovini pretrpjeli bilo koji oblik torture usljed ratnog djelovanja i postojanja neposredne ratne opasnosti, prije svega, status civilne žrtve rata, a Zakon prepoznaje i posebne kategorije civilnih žrtava rata, žrtve silovanja, kao i djecu rođenu nakon čina silovanja koja su danas već odrasle osobe.

Ukidanje roka za priznavanje statusa žrtve seksualnog zlostavljanja

Usvajanjem ovog Zakona Federacija BiH postaje jedinstvena u svijetu, a novina je i ukidanje roka za priznavanje statusa žrtve seksualnog zlostavljanja kao posebnog dijela ratnog zločina i ostavljanje žrtvama silovanja mogućnosti da zločin prijave bilo kad tijekom svog života.

Civilne žrtve rata ovim zakonom ostvaruju i prava na više vrsta novčane naknade, od osobne invalidnine, ovisno o stupnju invalidnosti, preko pomoći za tuđu njegu i brigu do prava na nabavku ortopedskih pomagala. Dio naknada ostvaruje se iz proračuna Federacije BiH i to u iznosu od 70 posto, dok se 30 posto izdvaja iz županijskih.

Zakon je osim socijalne i reparacijske prirode, u smislu da za najviše kategorije predviđa i pravni temelj izjednačavanja mogućnosti u odnosu na osobe bez invaliditeta, a što je utemeljeno u UN konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, ali i dodatno reparaciju zbog svega što su pretrpjeli tijekom ratnih razaranja zbog činjenice da ih država nije uspjela zaštititi.

– Posebno nam je važno, osim prepoznavanja i uvođenja u pravo djece rođene iz čina silovanja i vraćanje dostojanstva njima i njihovim majkama, a kroz podršku u školovanju ove djece kao najvažnijih promotora istine o njihovim majkama cilj je da oni sami pričaju priču o zločinima koji su njihove majke preživjele i što je odredilo njihove sudbine, čime ovaj Zakon doprinosi borbi protiv predrasuda i stigmatizacije žrtava silovanja i djece rođene iz tog čina – kazao je federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić.

Prava logoraša

Naveo je i da je ukidanjem cenzusa kod obiteljske naknade ispravljena nepravda prema roditeljima ubijene djece koji imaju primanja veća nego što cenzus dozvoljava.

– Svi roditelji koji su izgubili djecu jednako pate i njihovu patnju ne možemo i ne smijemo ocjenjivati po njihovom materijalnom statusu. To ovaj Zakon konačno ispravlja – stoji u priopćenju Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Usvajanju Zakona na Domu naroda prethodila je žučna rasprava kao i na sjednici Zastupničkog doma, a vezano za amandmane koji se tiču prava logoraša u ovom Zakonu, koje Vlada FBiH nije prihvatila, ali je Zaključkom Zastupničkog doma naloženo Federalnom ministarstvu pravde da u narednih šest mjeseci pripremi tekst zakona koji će tretirati prava logoraša i žrtava ratne torture.

Na današnjoj sjednici je postavljeno i nekoliko izaslaničkih pitanja. Izaslanik Boris Mrnjavac je postavio pitanje ministru unutarnjih poslova Federacije BiH Rami Isaku koje prenosimo u cijelosti

– Što je konkretno poduzeto na prikupljanju dokaza protiv Samira Nukića, mladića koji je na društvenoj mreži facebook komentirao posjet visokog predstavnika Christiana Schmidta spomen obilježju ubijenoj djeci u Vitezu. Djecu koja su ubijena 10. lipnja 1993. godine granatom ispaljenom u vrijeme primirja s položaja Armije R BiH u Vitezu, dok su se igrali na igralištu u naselju u kojem žive, Nukić je nazvao,,škutorskom djecom” te izrazio žaljenje što ih nije pobijeno više.

Uz osudu ovakvog rijetko viđenog govora mržnje koja je nažalost izostala od šire društvene zajednice, tražim konkretan odgovor kada će Nukić kazneno odgovarati za mržnju koju je javno pokazao prema ubijenoj djeci vrijeđajući na najgori mogući način prije svega njihove obitelji, uključujući i braću i sestre koji su preživjeli ranjavanje, i izazivajući im novu bol i patnje. Odgovor tražim odmah ili u što kraćem roku jer samo žurim procesuiranjem i najstrožim kažnjavanjem Samira Nukića možemo i moramo zaustaviti sve koji o žrtvama proteklog rata, bez obzira koje su nacionalnosti, govore na ovakav način, naglašavam još jednom, čak i za bh. prilike rijetko viđenim jezikom mržnje i nacionalne netrpeljivosti.

Izaslanik Ivo Šimunović postavio je pitanje tužiteljstvu FBIH

Pitanje glasi dokle se došlo sa identificiranjem počinitelja ratnih zločina nad civilima i civilnim objektima i infrastrukturom na području Općine Jajce za vrijeme ratnih djelovanja 1992. godine i u vrijeme okupacije Jajca 1992-1995. godine.

Zločini protiv civilnog stanovništva:

Srpske snage su 25. ožujka protjerale stanovništvo sela Ljoljići i Čerkazovići, ubivši desetke njih. Ničim izazvani napad na Jajce snage VRS-a započele su 27. svibnja 1992. godine i trajao je do 30. listopada. Od tada gotovo da nije bilo dana da neki dio općine nije granatiran. Neselektivnim granatiranjem pogođena su sva naselja općine Jajce u kojima nije bilo vojnih ciljeva.

Srpske snage su za vrijeme šestomjesečne opsade stanovnicima Jajca isključile opskrbu vodom i strujom. Prema raspoloživim podacima na područje jajačke općine srpski agresor je počevši od 12. kolovoza tijekom 46 dana izveo 128 zračnih bombardiranja od kojih su skoro sva bila na civilne ciljeve. Prema grubim procjenama za vrijeme opsade na Jajce je ispaljeno oko 300 000 topničkih i raketnih projektila svih kalibara. Cjelokupno područje središta grada i prigradskih naselja je bez prestanka bilo pod paljbom snajpera i teških strojnica. Raketama zemlja zemlja tipa „Luna” u 6 slučajeva gadana su civilna naselja u kojima nije bilo vojnih ciljeva. Veliki broj civila u jajcu stradao je djelovanjem prekomjernog i neselektivnog granatiranja civilnih ciljeva od strane srpskih snaga. Civili nesrpske nacionalnosti koji su ostali u Jajcu nakon ulaska srpskih snaga većim dijelom su pobijeni da bi kasnije bili ekshumirani iz masovne grobnice u groblju na Kravljim kožama u kojoj je 1995. godine pronađeno 47 tijela.

Zločini protiv civilnih objekata i infrastrukture

Avionskim bombardiranjem pogođena je sportska dvorana tadašnje osnovne škole Berta Kučera. Teškim topništvom granatirana je Opća bolnica Jajce. Topničkim granatiranjem i gadanjem zapaljivim streljivom teško je oštećena povijesna gradska jezgra Jajca a veći broj kuća je izgorio. Skoro sve kuće u jajačkim selima su nakon okupacije opljačkane a većina ih je zapaljena. Nakon okupacije porušene su ili teško oštećene skoro sve katoličke crkve i džamije na području općine Jajce. Eksplozivom je srušeno i najveće katoličko svetište u ovom dijelu Europe, svetište svetog Ivana Krstitelja u Podmilačju. Jajačka džamija Esme Sultanije sravnjena je sa zemljom na njenom mjestu je napravljen parking.

Godine 1995., prilikom povlačenja iz Jajca, srpske snage zapalile su objekte hidroelektrane Jajce 1 kako bi je onesposobile, na način da su se ugušile velike količine nafte, što je teško oštetilo proizvodni dio objekta. . Djelovanjem snaga VRS-a pričinjena je ogromna materijalna šteta industrijskim objektima na području općine Jajce.

Na ovom mjestu treba spomenuti i strahote kroz koje je prošlo nesrpsko stanovništvo susjednih općina Mrkonjić Grad i Šipovo, gdje ih je veliki broj zatočen u logorima, mučen i bez razloga ubijan.

Ovdje napominjem da, koliko je meni poznato, nitko nikada nije odgovarao za brojne zločine počinjene nad stanovništvom i civilnim objektima na području općine Jajce premda je ovdje taksativno pobrojan samo jedan manji dio.

Zastupnjica Ivana Zrimšek Šaravanja je uputila izaslaničko pitanje ministrima unutarnjih poslova i pravde Federcije BiH Rami Isaku i Vedranu Škobiću

Tražim detaljne podatke o tomu čijim propustom se moglo dogoditi da general Armije R BiH Sakib Mahumljin, nekadašnji zapovjednik Trećeg korpusa Armije RBiH koji je u travnju ove godine pred Sudom BiH pravomoćno osuđen na osam godina zatvora za razne zločine, ode na navodno liječenje u Tursku te tako izbjegne zatvor. Slučaj je još teži imajući u vidu da se Mahmuljina pored zločina nad Srbima u Zavidovićima i Vozući za koje je osuđen, tereti i za zločine nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Tko je osuđenom ratnom zločincu dopustio da ode na liječenje i tako izbjegne svaki oblik kazne, kakvu poruku šaljemo zaštitom isključivo pripadnika Armije R BiH najprije od sudskog progona, a zatim i izdržavanja kazne jer Mahmuljin je godinama kao kadar SDA i nije jedini, obnašao brojne političke dužnosti. Da je bijeg od kazne i izbjegavanje zatvora isključiva praksa osuđenih pripadnika Armije R BiH, potvrđuju i slučajevu Nihada Bojadžića i Zulfikara Ališpage. Nihad Bojadžić, zamjenik zapovjednika specijalnog odreda,,Zulfikar” koji je osuđen na 15 godina zatvora zbog zločina nad Hrvatima u Trusinu u Konjicu te Jablanici izborio se odgodu izdržavanja kazne na dvije godine. Zbog zdravstvenih razloga suđenje izbjegava i zapovjednik Zulfikar Ališpago. Ispada da ovo društvo vodi više brigu o zločincima nego o obiteljima žrtava. Pita li se netko kako žive obitelji hrvatskih žrtvava iz Trusine, ali i cijele središnje Bosne koje još čekaju pravdu, a kad je i dočekaju postoji opasnost da će optuženi ili osuđeni izbjeći kaznu? Uz pitanje upućujem i inicijativu da se optuženima za ratne zločine, uz zatvorsku kaznu istog trenutka odredi i mjera zabrane napuštanja zemlje, a da se onima koji izbjegavaju kaznu ili suđenje iz zdravstvenih razloga dodatno preispitaju razlozi, zatraži drugo i treće mišljenje kako ne bismo nanosili dodatne patnje i boli obiteljima žrtava.