Na današnji dan, 30. srpnja 1942. godine, u Padovi je preminuo sveti Leopold Bogdan Mandić, jedan od najštovanijih hrvatskih svetaca i kapucin poznat po neumornom služenju u ispovjedaonici te promicanju pomirenja među ljudima.
Njegovo tijelo počivalo je 21 godinu na gradskom groblju u Padovi, a 19. rujna 1963. godine preneseno je u kapucinsku samostansku crkvu Svetoga Križa u Padovi, gdje se i danas nalazi.
Zbog spontanog štovanja vjernika i brojnih svjedočanstava o milostima zadobivenim po njegovu zagovoru, crkvene vlasti 16. siječnja 1946. godine otvorile su postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Proces je zaključen 20. ožujka 1952. godine, a 2. svibnja 1976. papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Postupak za kanonizaciju nastavljen je 1977. godine, a kao temelj za proglašenje svetim priznato je čudesno ozdravljenje Elizabete Ponzolotto, potvrđeno nakon opsežnog crkvenog postupka i mišljenja liječničkog povjerenstva.
Papa Ivan Pavao II. potom je potvrdio dekret o priznanju čuda, a 16. listopada 1983. godine svečano je proglasio Leopolda Bogdana Mandića svetim.
Sveti Leopold Mandić ostao je trajni simbol Božjeg milosrđa, ispovijedi i oprosta te jedan od najpoznatijih hrvatskih svetaca u Katoličkoj Crkvi.
