Na današnji dan, 13. srpnja 1942. godine, dogodio se jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Rame. Napadom partizanskih postrojbi na Prozor i Šćit započelo je razdoblje teških stradanja koje će kulminirati nepuna tri mjeseca kasnije.
Prema dostupnim povijesnim dokumentima, Šćit je napao 3. kragujevački bataljun Prve proleterske brigade. Nakon više neuspješnih pokušaja zauzimanja, napadači su zapalili franjevačku crkvu koja je u potpunosti izgorjela.
Nakon zauzimanja samostana ubijen je gvardijan fra Julijan Jurković, dok je nekoliko dana poslije ubijen i fra Viktor Slišković pod optužbom da je “spremao ustanak” i da je “neprijatelj naroda”.
U požaru je, peti put u svojoj povijesti, stradala ramska crkva zajedno sa sakristijom i bogatom knjižnicom. Uništena su vrijedna umjetnička djela, među kojima velika Gospina slika koju je 1892. godine naslikao A. de Rohden te slika “Sv. Ignacije izgoni đavle” iz Rubensove škole. Izgorjelo je ili je odneseno i vrijedno crkveno ruho, desetak kaleža, pokaznice te brojni liturgijski predmeti.
Posebno nenadoknadiv gubitak predstavljalo je uništenje samostanske knjižnice i arhiva. Nestale su matične knjige vođene od 1781. godine, pisane bosančicom i latinicom, kao i brojni povijesni, teološki i arhivski spisi. U požaru su izgubljene i dragocjene bilješke dvojice franjevaca Vladića, koje su sadržavale vrijedne podatke o povijesti Rame i Bosne prikupljane desetljećima, uključujući prijepise dokumenata koji danas više ne postoje.
Osim kulturnog i duhovnog blaga, stanovništvo je pretrpjelo i velike materijalne gubitke. Opljačkana je stoka, odvezeno žito, uništen samostanski inventar i imovina stvarana stoljećima.
Događaji od 13. srpnja 1942. godine ostali su trajno upisani u kolektivno sjećanje Ramljaka kao simbol velikog stradanja ljudi, vjerske baštine i kulturne povijesti Rame.
