Verbalna komunikacija bi bila komunikacija koju možemo sami kontrolirati, a neverbalna komunikacija je često nesvjesna. Neverbalne signale lakše uočavamo kod drugih dok je nešto teže kada je riječ o nama samima.
Oči bi bile jedan od veoma važnih neverbalnih znakova. Osobe koje koriste u komunikaciji s drugima kontakt očima doimaju nam se zainteresirane za međusobnu interakciju. Kada osoba skriva pogled, vjerojatno joj je neugodno ili je neiskrena. Ako potpuno sugovornik pogled odvraća od vašega znak je da je nezainteresirana, ima negativan stav prema sugovorniku ili ne prihvaća naredbu.
Geste, gestama poput pokretanja određenih dijelova tijela pokazujemo osjećaje ili izražavamo neku misao. Naravno da svaki pokreti tijela moraju biti prilagođeni situaciji i okruženju. Kako bismo olakšali komunikaciju, trebali bismo uskladiti pokrete tijela s riječima koje izgovaramo te obrnuto.
Držanje tijela, pokazuje nam mnogo toga. Ako sjedimo uspravno, pokazujemo našu sigurnost i samopouzdanje. Dok ako sjedimo pogrbljeno, okolina nas doživljava nesigurno, bez samopouzdanja.
Izraz lica je jedno od jako važnih znakova koje upućujemo sugovorniku. Najveću pozornost ima osmijeh. Osmijeh koji je iskren i od srca je taj u kojem se sugovorniku mijenja cijeli izraz lica, stvaraju se nabori lica oko očiju i usta. Dok bi neiskren osmijeh bio samo promjena lica oko usta.
Neverbalnom komunikacijom pokazujemo svoje misli, osjećaje i ponekad sve ono što ne umijemo izgovoriti ili se ne usudimo.
Piše: I.M.
n24.ba
