Smrt legendarnog glazbenika Halida Bešlića potresla je Bosnu i Hercegovinu i cijelu regiju, no unatoč brojnim inicijativama i očekivanjima javnosti, državni dan žalosti povodom njegove smrti nije proglašen.
Na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine prijedlog o proglašenju dana žalosti nije uvršten na dnevni red. Prema riječima ministara koji su predlagali tu odluku, razlog je nedostatak političkog suglasja unutar državnih institucija.
Političke razlike i proceduralne prepreke
U složenom sustavu odlučivanja u BiH svaka odluka od državnog značaja zahtijeva potporu svih konstitutivnih naroda i entiteta. Iako je prijedlog imao podršku dijela ministara, nedostatak jedinstvenog stava doveo je do toga da se o njemu uopće nije raspravljalo, niti glasovalo.
Takav ishod izazvao je razočaranje dijela javnosti i političkih dužnosnika koji su smatrali da bi zajednička odluka o danu žalosti bila simbol jedinstva i poštovanja prema umjetniku čija je glazba ujedinjavala generacije i prelazila sve granice.
Sarajevo proglasilo svoj dan žalosti
Iako na državnoj razini nije postignut dogovor, Kanton Sarajevo odlučio je samostalno proglasiti dan žalosti, odajući time počast Bešliću, koji je bio jedan od najprepoznatljivijih Sarajlija i glazbenih simbola grada.
Tijekom dana žalosti zastave su spuštene na pola koplja, a mnogi su građani i glazbenici na različite načine izrazili tugu i zahvalnost za sve što je Bešlić dao domaćoj glazbenoj sceni.
Simbolika koja je izostala
Odluka da se ne proglasi dan žalosti na državnoj razini otvorila je pitanje koliko su institucije u BiH sposobne pokazati zajedništvo i u trenucima kada to od njih očekuje većina građana.
Halid Bešlić bio je umjetnik čije su pjesme ujedinjavale ljude bez obzira na nacionalnost ili vjersku pripadnost, a mnogi smatraju da je upravo njegova smrt mogla biti trenutak kada bi cijela zemlja stala iza jednog simbola koji povezuje.
Ostaje tuga i poštovanje
Bez obzira na izostanak službenog proglašenja dana žalosti, tisuće građana diljem BiH i regije oprostile su se od Bešlića iskrenim emocijama i zahvalnošću za sve što je ostavio iza sebe.
Njegov glazbeni opus, jednostavnost i povezanost s običnim čovjekom ostat će trajni dio kulturne baštine prostora na kojem je djelovao.
