Plaća u naturi – što zakon dopušta u različitim dijelovima BiH?
U Bosni i Hercegovini propisi koji reguliraju isplatu plaća razlikuju se ovisno o entitetu, što dovodi do različitih praksi na tržištu rada. U Republici Srpskoj, Zakon o radu dopušta da se dio plaće isplati i u naturi. To znači da se, umjesto novčanog iznosa, zaposlenicima može osigurati određena korist, poput organizirane prehrane, otpremnine prilikom odlaska u mirovinu, naknade troškova korištenja vlastitog automobila za službene potrebe po nalogu poslodavca, kao i druga primanja određena kolektivnim ugovorom, općim aktom ili ugovorom o radu.
Visina i način ostvarivanja takvih primanja ne određuju se proizvoljno, već su jasno definirani kolektivnim ugovorima i internim aktima poslodavaca. Na taj način nastoji se osigurati transparentnost i poštivanje prava radnika, uz mogućnost fleksibilnijeg nagrađivanja zaposlenih.
S druge strane, u Federaciji BiH zakonski okvir je stroži kada je riječ o definiciji plaće. Prema tamošnjem Zakonu o radu, radnik za svoj rad ima isključivo pravo na plaću u novčanom obliku. Ostala primanja poput naknada, bonusa ili beneficija nisu definirana zakonom, već se uređuju kroz druge pravne akte i dogovore između poslodavca i radnika.
Ova razlika u zakonodavstvu pokazuje koliko je važno razumjeti lokalne propise i prava zaposlenih, osobito za poslodavce koji posluju u oba entiteta. Također, otvara prostor za raspravu o potrebi harmonizacije radnog zakonodavstva na razini cijele države, s ciljem veće pravne sigurnosti i jednakih prava za sve radnike.
