Kamo god putuje američki predsjednik Joe Biden, s njime ide i najčuvanija crna torba na svijetu. Iako mali crni kovčeg izgleda bezlično i bezopasno, njegova moć je stravična i može uništi civilizaciju kakvu poznajemo. Kolokvijalno se naziva ‘nuklearna lopta’ ili ‘nuklearni nogomet’, a u kovčegu su lozinke za lansiranje nuklearnog naoružanja. Svoju torbu ima i ruski predsjednik Vladimir Putin. Njegovi tjelohranitelji nose je i na sahrane pa je uz njega bila i na nedavnom ispraćaju radikala Vladimira Žirinovskog. Ruska verzija aktovke s kodovima naziva se „Čeget“ po kavkaskoj planini i povezana je s posebnim komunikacijskim sustavom nazvanim „Kavkaz“.

Bidenovu ‘nuklearnu loptu’ nosi jedan od šest pomoćnika koji se stalno rotiraju, a funkcionira kao glavno mobilno strateško središte ako bi predsjednik trebao odobriti nuklearni napad dok je udaljen od zapovjednih centara u Bijeloj kući. Svaki predsjednik od Dwighta D. Eisenhowera pa do Bidena putuje s ovom torbom. Zašto je aktovka dobila nadimak nuklearni nogomet? Prema riječima bivšeg američkog ministra obrane Roberta McNamare, nazvana je tako jer je bila dio plana ranog nuklearnog rata kodnog naziva Operacija Drop Kick. Nadimak “nuclear football” dolazi iz kodnog imena “drop kick” (vrsta udarca u američkom nogometu).

Pomoćnici koji nose kofer sa šiframa maju opsežne psihološke procjene kako bi se utvrdilo jesu li dorasli zadatku. Neki od njih kasnije su prepričavali neugodne situacije kad ih je oblio mrtvi znoj jer bi predsjednik ušao u lift bez njih. Unatoč popularnom uvjerenju, u “nuclear footballu“ nema crvenog gumba za lansiranje nuklearnih glava. Nekadašnji ravnatelj vojnog ureda Bijele kuće, Bill Gulley, otkrio je već prije kako torba ne sadrži nikakav crveni botun, nego četiri druge stavke.

Prva je crna knjiga o nuklearnim opcijama na 75 stranica, druga je još jedna crna knjiga na 10 stranica, koja sadrži povjerljiva mjesta na kojima se nalaze skloništa za predsjednika, treća je omotnica s deset stranica o tome kako upravljati Hitnim sistemom prijenosa i četvrta je indeks kartica sa šiframa za provjeru valjanosti. Vojni pomoćnici odabrani za nošenje aktovke osposobljeni su da u svega nekoliko minuta pripreme predsjednika za nuklearni napad.

Kod svake inauguracije, predsjednik na odlasku svom nasljedniku predaje i ‘nuklearnu loptu’.

Ako sustav, jednom kada se postavi u stanje pripravnosti, izgubi kontakt s predsjednikom i čelnim ljudima vojnih snaga, automatski prebacuje autorizaciju na individualne zapovjednike svih preživjelih elemenata nuklearnog naoružanja.

Jedina uporaba nuklearnog oružja u oružanom sukobu dogodila se 1945. godine, na kraju Drugog svjetskog rata, kada su Sjedinjene Države bacile atomske bombe na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, no povijest Hladnog rata puna je primjera u kojima je nuklearni rat SAD-a i SSSR-a izbjegnut za dlaku i to smirenošću ili oprezom nekog od brojnih ljudi u zapovjednom lancu. Incidenata je bilo i kasnije, jedan se dogodio 1995., kada je Boris Jeljcin postao prvi svjetski čelnik koji je aktivirao stanje uzbune u svojoj nuklearnoj torbi.

Ruski su radari uhvatili sumnjivu raketu te su zaključili da se radi o raketnom napadu, nakon čega su ruski raketni sustavi i nuklearne podmornice postavljene u stanje pripravnosti. Kasnije se pokazalo da se radilo o norveškoj znanstvenoj raketi koja je odaslana u istraživanje polarne svjetlosti, pa je Jeljcin je prekinuo uzbunu.

U svojoj knjizi vojni analitičar CIA-e Peter Vincent Pry navodi kako je Jeljcin nakon toga kazao: “Zaista sam jučer prvi put upotrijebio svoj ‘mali crni kovčeg’ koji je uvijek sa mnom. Odmah sam kontaktirao Ministarstvo obrane i sve vojne zapovjednike koji su mi potrebni i pratili smo put ovog projektila od početka do kraja“.

Ima li Rusija pravila o korištenju nuklearnog oružja?

Ruska doktrina ima četiri scenarija koji bi mogli opravdati upotrebu ruskog nuklearnog oružja, a to su:

– u slučaju korištenje nuklearnog oružja ili oružja za masovno uništenje protiv Rusije ili njezinih saveznika;

– ako informacije pokazuju lansiranje balističkih projektila na Rusiju ili njezine saveznike;

– ako je došlo do napada na ključne vladine ili vojne objekte, koji bi umanjio sposobnost ruskih nuklearnih snaga da odgovore na prijetnje;

– ako se koristilo konvencionalno oružja protiv Rusije koje ugrožava postojanje države;

n24.ba