Vandalizam u Travniku: Skulptura Ive Andrića ponovno osakaćena – ogledalo društvene zapuštenosti
Travnik je ponovno svjedočio činu vandalizma koji zadire dublje od pukog oštećenja javne imovine. Skulptura nobelovca Ive Andrića, jednog od najvažnijih književnika s ovih prostora, još jednom je meta nepoštovanja i destrukcije. Ovaj put, nepoznati počinitelj ili počinitelji oštetili su bilježnicu koju Andrić drži u ruci. Riječ je o još jednom u nizu napada na ovu skulpturu – prethodno su nestajali njegovo nalivpero i naočale.
Ovakvi postupci više nisu slučajni ispadi. Oni postaju simbolična poruka – i to nimalo optimistična. Što to znači kada nekome smeta bilježnica – simbol misli, pisanja, promišljanja? Zašto je nalivpero, znak stvaranja i mudrosti, već ranije nestalo? Čak su i naočale, koje označavaju pogled prema znanju i dubini uvida, bile mete. Simbolika ovih djela je jasna i porazna: znanje, kultura i pamćenje ovdje su sustavno zapostavljeni, pa čak i uništavani.
Ovaj čin nije usmjeren samo protiv skulpture Ive Andrića. On odražava odnos prema znanju, kulturnoj baštini i vrijednostima koje bi trebale biti temelj svakog društva. Ne poštujemo one koji su nas zadužili – one koji su kroz svoj rad i misao ostavili trag dostojan divljenja i ponosa. Umjesto čuvanja i ponosnog isticanja, svjedočimo njihovom stalnom ponižavanju.
Da, vandalizam nije pojava svojstvena samo ovom prostoru. No kada se uništavanje jednog te istog spomenika događa iznova, to više nije slučajnost – to je društveno ogledalo. Ogledalo koje pokazuje koliko smo zapustili temeljne vrijednosti: obrazovanje, odgoj, brigu za javni prostor i, možda najvažnije, osjećaj zajedništva.
Jer, kako stoji u osvrtu portala Lašvanska dolina, ne treba nama neprijatelj – sami sebi smo dovoljni. Ovakvim postupcima sami rušimo ono što nas čini boljima, obrazovanijima i kulturnijima. Možda je vrijeme da se konačno zapitamo – ne što nam je učinjeno, nego što sami sebi činimo.
