Veliki petak – spomen muke, smrti i ljubavi Kristove
Veliki petak jedan je od najsvetijih i najpotresnijih dana u kršćanskom kalendaru, dan u kojemu se vjernici prisjećaju muke i smrti Gospodina Isusa Krista na križu. To je dan šutnje, sabranosti i dubokog razmatranja, u kojemu Crkva ne slavi euharistiju, već se u tišini i jednostavnosti obreda usredotočuje na Kristovu žrtvu iz ljubavi prema čovjeku.
Na današnji dan crkvena zvona ne zvone, oltar je ogoljen – bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća – kako bi se naglasila ozbiljnost i dubina događaja koji je u središtu vjere: Isusova smrt za otkupljenje čovječanstva. Liturgijska boja je crvena, boja krvi, mučeništva i pobjede, kojom se ne izražava tuga, već nada i spasenje koje dolazi kroz Kristovu žrtvu.
Vjernici se okupljaju u crkvi u tišini. Obredi započinju svećenikovim prostracijom ili klečanjem u šutnji – činom poniznosti i boli. Slijedi bogata liturgija riječi, čiji je vrhunac čitanje Muke Gospodnje po Ivanu, koje nas uvodi u događaje posljednjih trenutaka Isusova zemaljskog života. Nakon homilije, Crkva moli sveopću molitvu za cijeli svijet, za Crkvu, za nevjernike, za one na vlasti i za sve ljude u potrebi.
Najdojmljiviji trenutak obreda je klanjanje Križu. Križ se u crkvu unosi svečano uz riječi: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici dolaze, klanjaju se, dotiču ga, ljube – u znaku duboke zahvalnosti i poštovanja prema Spasitelju koji je za njih položio život. U pozadini se pjevaju starodrevne pjesme, poput “Usta moja, opjevajte”, koje podsjećaju na neizmjernu Božju ljubav i nevjernost čovjeka kroz povijest spasenja.
Pričest se dijeli iz Svetohraništa u kojemu su posvećene hostije pohranjene dan ranije, na Veliki četvrtak. Obred završava molitvom i potpunom tišinom – vjernici se u tišini razilaze, ostavljajući prostor za osobno promišljanje i molitvu.
Veliki petak je također dan posta i nemrsa. Vjernici se odriču mesa i poste, duhovno se pripremajući za slavlje Uskrsa. No, ovaj dan nije samo podsjetnik na bol i patnju – on je znak ljubavi, jer kroz smrt Kristovu otvaraju se vrata života.
U tišini Velikog petka, Bog progovara srcima. To je dan kad se ne govori mnogo riječima, ali srca izriču zahvalnost. Pozvani smo zastati, utišati vanjsku buku i čuti kako Gospodin tiho, ali jasno poziva svakog od nas: „Ne boj se – ja sam umro da ti imaš život.“
