Po prvi put u povijesti danas je u Nevesinju zvanično obilježena godišnjica masovnog zločina kojeg su počinile jedinice Narodno oslobodilačke vojska Jugoslavije (NOVJ) nad nedužnim stanovništvom u ovom gradu.
Tog 14. februara 1945. na prevaru, masovnim egzekucijama i pojedinačnim ubojstvima u gradu i širem području, partizanske jedinice ubile su više od 300 osoba. Točan broj stradalih zbog stega komunističkog režima, nikada nije utvrđen. Komemorativnom skupu, u gradskom groblju , na mjestu jedne od masovnih grobnica, prisustvovalo je nekoliko desetina ljudi porijeklom iz Nevesinja. Nakon prigodnog vjerskog obreda obratio im se mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović.
„Ovaj zločin je sistematski prešućivan, ostao je van stranica službene historije, uostalom kao i brojni drugi masovni zločini i stratišta na kojima su stradavali ljudi u novijoj povijesti. Bila je to jedna od teških i tragičnih epizoda stradnja stanovnika svih životnih dobi, među njima jako puno mladog svijeta, žena i djevojaka, mučki pogubljenih, u egzekucijama Desete hercegovačke udarne brigade NOVJ-a“, istakao je muftija.
Podsjetio je kako je u porodičnim predanjima i pamćenju nevesinjskog stanovništva trajno urezano u sjećanje da su njihovi najbliži srodnici masovno likvidirani u samom Gradu i na putnom pravacu prema Mostaru pokušavajući naći utočište. „Tog utočišta nije bilo, a vrhunac svirepih egzekucija za oko 115 žrtava desio se kod sela Kričanje u Podveležju.
Porodicama žrtava nikada nije dozvoljeno da dostojno pokopaju svoje nevino ubijene članove, pod strogim mjerama zabrane ostavljeno im je da ih u aprilu 1945. godine, prepoznaju i na licu mjesta pokopaju. Bez dostojanstvenog obreda , bez ukopa bez grobnog mjesta , bez ikakve prilike da ih se ikada ekshumira i prema propisima vjere ukopa u lokalna groblja odakle su poticali. I ovo veliko groblju u nevesinjskoj čaršiji mjesto je gdje su bez obrednih radnji samo u zemlju položena tijela velikog broja žrtava koje su pobijene na različitim lokacijama u Gradu“, kazao je muftija Dedović.
Dodao je kako je najmanje što mogu učiniti ovovremene generacije, u znak trajnog sjećanja na sve njih, smjerne molitve kako samozabarav ne bi posve nadvladao cijeli događaj i postojanje nevinih žrtva.
Citirao je misao Safvet-bega Bašagića u kojoj se kaže da podnijeti sudbinu znači pobijediti. „Mi ovdje na ovim našim trusnim prostorima predodređeni smo da podnosimo sudbinu koja nosi sa sobom različita iskušenja. Podnošenje sudbine znači istrajavanje da se sačuva svoja zemlja, grunt, nasljeđe, baština, identitet. Simboli i tragovi našeg višestoljetnog prisustva i života opstali su, uprkos svim strašnim pogromima i udarima. Zgrada vlastitog identiteta se cijeloga života zida i dograđuje, na njoj se radi, ona se dopunjava i popravlja. Važno je da budemo sudionici u tom procesu, da dajemo svoj doprinos koliko smo kadri“, poručio je muftija.
