Na spomen-obilježju Pješčara jučer je obilježena 33. obljetnica Bitke za Pješčaru, jednog od najznačajnijih događaja iz Domovinskog rata na području općine Travnik i Lašvanske doline.
Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule i nestale hrvatske branitelje, nakon čega je služena sveta misa koju je predvodio fra Velimir Valjan. Obilježavanju su nazočili brojni hrvatski branitelji, članovi obitelji poginulih i nestalih, mještani te predstavnici političkog i društvenog života.
U svojoj propovijedi fra Velimir Valjan govorio je o žrtvi hrvatskih branitelja, ljubavi prema zavičaju, nostalgiji i odgovornosti prema rodnom kraju, istaknuvši kako čovjek teško može zaboraviti ono što je s majčinim mlijekom usisao i što mu je ušlo u krv.
„Kad prolazim kroz naša sela, obuzme me osjećaj žalosti: mnoge okućnice obrasle korovom, kuće napuštene, a na nekima piše prodano ili na prodaju. Teško mi se unijeti u osjećaje onoga koji katkada posjeti svoju kuću zaraslu u korovu, pogotovu ako je prodana i u njoj žive oni od kojih je tu kuću branio“, poručio je fra Valjan.
Govoreći o nostalgiji i čežnji za rodnim krajem, prisjetio se biblijskih riječi koje su obilježile njegov život u progonstvu:
„Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!“
Potom je dodao i osobno svjedočanstvo:
„Kad god sam, kao prognanik u Samoboru, u molitvi recitirao taj psalam, jezikom sam izgovarao izvorne riječi Psalma, ali srcem ovako: ‘Nek’ se osuši desnica moja, Paklarevo, ako tebe zaboravim! Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Lašvansku dolinu vrh svake radosti svoje!’“
Fra Valjan naglasio je kako se čovjek ne odriče lako vlastitih korijena.
„Braćo i sestre, ne odriče se čovjek lako onoga što mu je ušlo u krv, što je s majčinim mlijekom usisao. Ne stvara sreću stupanj blagostanja nego naš odnos prema Bogu, bližnjemu, vlastitom životu i zavičaju“, kazao je.
Zaključujući propovijed, poslao je snažnu poruku okupljenima:
„Braćo i sestre, život je rizik strašnih gubitaka i samo jednog dobitka – Boga i zavičaja svog. Izgubi li se to, uzalud sav urnebes i vulkani ljudskih zemaljskih doživljaja.“
Njegove riječi snažno su odjeknule među okupljenima te još jednom podsjetile na važnost očuvanja sjećanja na žrtvu hrvatskih branitelja, ali i na trajnu povezanost čovjeka s rodnim krajem.
