Nakon što se ponovno u javnosti otvorila priča o Dobrili Kalabi, prevoditeljici britanskog UNPROFOR-a koja je stradala tijekom ratnih događaja u Lašvanskoj dolini, pokrenute su nove rasprave o načinu na koji se danas interpretiraju događaji iz Središnje Bosne.
Pozornost je privukla objava autora Nedžada Abdića, u kojoj se tvrdi da je Dobrilu Kalabu ubio snajperist HVO-a te da je njezina smrt bila posljedica navodne odmazde zbog njezine uloge nakon događaja u Ahmićima. Takve tvrdnje, međutim, i dalje izazivaju prijepore među dijelom svjedoka i sudionika ratnih događaja, koji ističu da za njih ne postoje potkrijepljeni dokazi.
„Nitko razuman ne može osporiti da Dobrila Kalaba zaslužuje poštovanje“, navodi se u raspravi, uz podsjećanje da je bila civil, prevoditeljica i osoba koja je radila u iznimno opasnim okolnostima.
U dijelu javnosti ističe se kako njezina smrt predstavlja tragediju koja zaslužuje dostojanstvo kao i svaka druga nevina žrtva rata, ali se istodobno postavlja pitanje zašto se i danas, više od trideset godina nakon rata, oko njezina imena oblikuju različiti politički i ideološki narativi.
Posljednjih godina, kako se navodi, njezino se ime sve češće pojavljuje u interpretacijama ratnih događaja u Središnjoj Bosni, osobito nakon postavljanja spomen-ploče u Ahmićima 2022. godine, što je kod dijela javnosti otvorilo pitanja o načinu interpretacije povijesti.
Dio svjedoka koji su živjeli ratnu svakodnevicu tvrdi kako se okolnosti stradanja često prikazuju različito. Prema jednom svjedočenju koje se prenosi u javnosti, Kalaba je „sjedila na terasi i čitala knjigu kada je pogođena“, uz tvrdnje da se i danas postavljaju pitanja o smjeru ispaljenog hica.
U raspravama se ističe kako se tragedija ne bi smjela koristiti za potvrđivanje unaprijed oblikovanih političkih zaključaka, nego da bi se trebala temeljiti na činjenicama i nepristranom istraživanju.
Posebnu pozornost privukla je i poruka upućena britanskom veleposlaniku Matthewu Fieldu, koja se tijekom godina dijelila na društvenim mrežama. U njoj se navodi:
„Poštovani gospodine Field,
danas sam pročitala da ste odali počast žrtvama u Ahmićima, što je ispravno i dostojanstveno.
Kao Hrvatica, nadam se da ćete jednoga dana odati počast i hrvatskim žrtvama u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, viteškoj djeci, Bikošima i mnogim drugima za čije stradanje do danas nitko nije odgovarao.
Povod zbog kojeg vam se obraćam jest i počast koju ste odali pokojnoj Dobrili Kalabi, koja je radila kao prevoditeljica. Bila je Srpkinja i ubijena je tijekom ratnih događaja u Staroj Biloj, na rubu britanskog kampa.
Sjedila je na terasi kuće u kojoj je bila smještena i čitala knjigu. Toga dana bila sam ondje. Imala sam 14 godina. Nekoliko minuta prije nego što je pogođena, prišla mi je i poslušala pjesmu koju sam svirala – ‘Bye Bye Miss American Pie’. Vaši današnji postupci ostavili su me tužnim. Podržavate iskrivljavanje činjenica i obeščašćujete sjećanje na nju. Lažna povijest je opasna.“
U nastavku rasprava naglašava se i uloga međunarodne zajednice tijekom rata u Bosni i Hercegovini, pri čemu se ističe da su njihovi postupci i izjave i danas predmet različitih tumačenja.
Zaključno se u javnim komentarima upozorava kako se povijesne činjenice ne bi smjele selektivno interpretirati te da se svaka žrtva mora promatrati jednako, bez obzira na politički ili nacionalni kontekst.
„Povijest koja unaprijed zna odgovor prestaje biti potraga za istinom i postaje sredstvo potvrđivanja već donesenih zaključaka“, navodi se u jednoj od reakcija, uz poruku da se samo dosljednim pristupom činjenicama može graditi razumijevanje i dugoročno pomirenje.
izvor: viteski.ba
