Sabor RH usvojio Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz BiH: Nova zakonska regulativa osigurava mirovinska prava za oko 2000 pripadnika HVO-a.
Tijekom 19. sjednice Sabora Republike Hrvatske, izglasana je izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Prijedlog zakona, koji je inicirao premijer Andrej Plenković odnosno Vlada RH, prošao je s većinom glasova, čime je omogućeno rješavanje mirovinskih prava za približno 2000 hrvatskih branitelja iz Bosne i Hercegovine.
Glasovanje je rezultiralo s 94 glasa za, 23 suzdržana, dok su zastupnici MOST-a odlučili odsustvovati tijekom ove točke sjednice, čime nisu dali podršku predloženom zakonu.
Zastupnik HDZ-a Radoje Vidović, iz XI. izborne jedinice, izrazio je svoje mišljenje tijekom rasprave, ističući važnost zakona i doprinos Hrvata iz Bosne i Hercegovine u obrani i stvaranju Republike Hrvatske. Vidović je kritizirao teze koje sugeriraju da trenutno nije pravo vrijeme za omogućavanje ovih prava HVO-u, ocijenivši ih kao opasne i bolne za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
„Poštovani potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, poštovani tajniče, cijenjene kolegice i kolege zastupnici,
Nakon jutrošnje rasprave u Odboru za branitelje, gdje smo jednoglasno konstatovali da je Zakon dobar te da predstavlja napredak i unaprjeđenje prava hrvatskih branitelja, zajednički smo izrazili zadovoljstvo što će pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane biti omogućeno ostvarivanje mirovinskih prava. Ovu odluku smo jednodušno podržali. Iako nisam namjeravao sudjelovati u raspravi, potaknut sam iznijeti više o doprinosu HVO-a, s obzirom na određene iznesene teze.
Posebno me zabrinula izjava da “trenutno nije primjereno vrijeme za omogućavanje ovih prava HVO-u, jer bi to moglo ugroziti stambeno zbrinjavanje naših građana.” Smatram ovu tezu ne samo opasnom, već i duboko bolnom za nas Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ona nasilno nameće percepciju da su Hrvati iz BiH teret Republici Hrvatskoj i njezinom proračunu te da su često neopravdano označeni kao uzrok nekih problema unutar države.
Povijest je, međutim, više puta pokazala beskrajnu ljubav Hrvata izvan BiH prema svojoj naciji i domovini. To je osobito evidentno u Domovinskom ratu, kada su se tisuće mladića iz BiH, hrvatskog porijekla i raseljeni po cijelom svijetu.
Primjer iz Pologa kraj Širokog Brijega, gdje je nenaoružani narod zaustavio tenkove JNA, sprečavajući ih da stignu do splitskog zaleđa i Sinja, svjedoči o njihovoj spremnosti na žrtvu. Slično tome, tijekom 1992. godine, u vrijeme kada je trećina Hrvatske bila okupirana, kada je Dubrovnik bio pod opsadom, a agresor prijetio direktno Zadru, Gospiću, Karlovcu – nakon pada Vukovara i u trenucima kada je Bosna i Hercegovina bila puna naoružanja – Hrvati su pokazali odlučnost, izlazeći masovno na referendum, doprinoseći stvaranju samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Takav čin bio je odlučujući udarac velikosrpskom projektu, što potvrđuju i akcije JNA nakon referenduma. Upravo su Hrvati, zajedno s hrvatskom vojskom – iako tada slabo naoružani i bez formalno uspostavljenog HVO-a – djelovali i spriječili namjere JNA.
Ne smijemo zaboraviti ni žrtvu Hrvata u Posavini, koji su zaustavili prodor JNA, niti značaj HVO-a u operacijama poput ‘Zima 94’, koje su bile presudne za oslobađanje Knina, deblokadu Bihaća, te za konačni neuspjeh velikosrpskih ambicija.
Hrvati u Bosni i Hercegovini nikada nisu bili, niti će ikada biti, opasnost ili smetnja za Republiku Hrvatsku. Mi smo uvijek bili, i nastavit ćemo biti, pouzdana potpora Hrvatskoj, kako u sigurnosnom, tako i u ekonomskom, kulturnom i sportskom smislu.
Stoga, želim izraziti zahvalnost Ministarstvu hrvatskih branitelja i Vladi Republike Hrvatske na priznavanju značaja očuvanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, na prepoznavanju žrtve koju su Hrvati tamo podnijeli, te na povećanoj političkoj i ekonomskoj podršci. Ta politička podrška od ključne je važnosti, jer nas uvjerava da možemo računati jedni na druge, u ratu i miru, te zajedno graditi budućnost u okrilju zapadno-europskih naroda.“
