Jesen je i vrijeme je pečenja rakije. Ovom prigodom prisjetiti ćemo se nekih zgoda oko ovog tradicionalnog običaja u Hercegovini.
Sezona je pečenja rakije u Hercegovini. Od davnina se u svim našim kućama peče rakija koja bi nas trebala grijati bar za vrijeme nadolazeće zime. Priča koju donosimo sigurno je zanimljiva. a trebala bi biti i poučna. Jedna obitelj u Hercegovini tradicionalno godinama peče rakiju i obično je taj dan kada se ona peče gužva oko kotla. Kotao su posudili od susjeda i već tradicionalno će susjedu od svakog kazana njemu dati bocu rakije. Ove godine sve je ispalo drugačije.
Glava kuće ustao je ranom zorom i otišao je po kazan u susjeda. Mlađi sin bio je zadužen za drva, a stariji je otišao po meso za roštilj. I kako to biva po starom dobrom običaju krenula je vesela mašina s radom. Na početku su tu bili samo otac i mlađi sin, a ubrzo su im se pridružila dva susjeda. Kada su potekle prve kapi već se počelo nazdravljati. Jedan od susjeda nakon nekolika čokalja pozvao je zeta tamburaša da im popravi ugođaj, Zet je stigao, a za njim i cijeli njegov sastav.
Začuvši veselu graju i glazbu u dvorište dođoše i rođaci, njih trojica. Čim su došli udarili su po rakiji, pa se atmosfera užarila. Mlađi sin je gurkao oca da prestane sipati rakiju jer su već ispekli, ali i popili cijeli kazan.
Dok je stariji sin stigao s mesom već je počelo curiti iz drugog kazana, On je sa sobom doveo i trojicu kolega s posla, a svi su bili poznati kao ljubitelji dobre kapljice. Pečenje rakije tako se pretvorilo u pravo narodno veselje. Pjevalo se i nazdravljalo, Nekome je to veselje i zasmetalo, pa je pozvao policiju. Naravno domaćin je pozvao policajce u društvo, a oni su se pravdali da su na dužnosti, ali su brzo popustili pa su se i oni priključili fešti. Gorilo je u selu, ko da se čeka nova godina. Drugi kazan je bio gotov. ali i njegov sadržaj je vesela družina popila. Kako se bližila noć krenulo se s trećim kazanom, ali kako je rakija tekla tako su je i osvajali. Gazdina žena vidjela da je vrag odnio šalu izašla iz kuče i traži jednu bocu da ima za masiranja. Gazda već dobro pripit i mutnih očiju reče da se maza onom kremom za koju je dala 30 maraka, te da njegova rakija nije za mazanje.
Žena se pokupi, a veselo društvo nastavi s veseljem. Odnekle još dođoše šumar i dva lovca koji nisu htjeli propusti feštu, te i oni uradiše po rakiji. Svi su do noći bili pijani ko indijanci, a i sličili su na indijance samo ovi nisu plesali oko logorske vatre nego oko kazana. Ispeko se i treći kazan, a uvik žedni Hercegovci su dobili bitku i protiv njega.
