Velika Gospa, odnosno svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, obilježava se 15. kolovoza, kada vjernici tradicionalno hodočaste u marijanska svetišta. Toga dana katolici se prisjećaju dogme da je Marija, po završetku zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, u zajedništvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. Prema vjerovanju, to je vrhunac njezina predanog života Bogu i cilj kojem teži svaka ljudska duša.
Dogmu o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII. 1. studenoga 1950., iako je štovanje ovoga događaja prisutno u kršćanskoj tradiciji od najranijih vremena. Velika Gospa se slavi diljem svijeta, osobito u europskim i južnoameričkim zemljama, uz brojna hodočašća i misna slavlja.
Lik Blažene Djevice Marije katolici prepoznaju u starozavjetnim i novozavjetnim simbolima. U Starom zavjetu, nakon pada Adama i Eve, Bog suprotstavlja ženu i plod njezine utrobe zmiji – simbolu zla, dok Novi zavjet, u knjizi Otkrivenja, prikazuje ženu kao znak ljubavi, dobrote i nade nasuprot zmaju.
Kod Hrvata štovanje Marije ima dugu tradiciju, vidljivu u brojnim crkvama, samostanima, molitvama i pjesmama. Štovali su je kao “kraljicu Hrvata” i zazivali “najvjernijom odvjetnicom Hrvatske”. Najstariji poznati lik Gospe u hrvatskoj umjetnosti – Pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta – potječe iz druge polovice 11. stoljeća i pronađen je u crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina.
U Hrvatskoj je Mariji posvećeno 1162 vjerska objekta i osam katedrala, među kojima su one u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču, na Krku i u Gospiću. Uz to, Uznesenju Blažene Djevice Marije posvećene su i konkatedrala u Senju te bivša katedrala na Rabu, dok su Navještenju posvećene bivše katedrale u Pićanu i na Osoru.
