Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću. Obrazovao se u Zagrebu, a tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u antifašističkom pokretu kao obavještajni časnik i politički komesar. Nakon rata radio je u Glavnom stožeru JNA i Ministarstvu obrane SFRJ. Završio je Višu vojnu akademiju 1957., a 1960. postao general-bojnik. Godine 1961. napustio je vojnu službu i posvetio se znanstvenom radu.
Osnovao je Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu i bio njegov ravnatelj od 1961. do 1967. Doktorirao je povijesne znanosti 1965., a predavao je na Fakultetu političkih znanosti. Pisao je o povijesti Komunističke partije Hrvatske, ističući nacionalnu dimenziju borbe protiv velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije. Izbačen je iz Saveza komunista 1967. i umirovljen.
Zbog svojih stavova i političkog djelovanja osuđen je 1972. i 1981. na zatvorske kazne, između ostalog zbog revizije podataka o logoru Jasenovac. Uvjetno je pušten iz zdravstvenih razloga.
Krajem 1980-ih aktivno se uključio u politiku, a 1989. osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu, čiji je predsjednik ostao do smrti. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 1990., izabran je za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a 1992. postaje prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske i preambule Ustava RH.
Kao vrhovni zapovjednik vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Reizabran je 1997., a HDZ je pobijedio na izborima 1992. i 1995. Franjo Tuđman umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu. Njegovo ime nose zagrebačka zračna luka te mostovi u Dubrovniku i Osijeku.
