Tekst koji slijedi temeljen je na znanstvenom radu dr. sc. Mije Belje s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, objavljenom u Zborniku radova sa znanstvenog skupa „Muslimansko (Bošnjačko) – hrvatski rat s posebnim osvrtom na oružane sukobe i stradanja Hrvata u središnjoj Bosni“, održanog u Vitezu 6. i 7. lipnja 2023. godine. Na temelju tog rada, ali i uz korištenje dodatne arhivske građe, vojnih dokumenata, zapovijedi, izvještaja te iskaza preživjelih svjedoka i članova obitelji žrtava, priređen je ovaj novinski prikaz.
U ovom tekstu događaji u selu Dusina u siječnju 1993. godine rekonstruiraju se kroz više izvora: službene vojne dokumente Armije Bosne i Hercegovine, civilne zapise, ali i iskaze svjedoka koji su preživjeli napad, zarobljavanje i likvidacije. Posebno mjesto zauzimaju svjedočenja Željke Rajić pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, kao i iskazi Ive Filipovića, Mirka Kegelja, Franje Krište, Ružice Kegelj i Milenka Rajića, koji izravno potvrđuju sudbinu civila i zarobljenika u Dusini. Ti iskazi, promatrani zajedno s borbenim izvještajima, zapovijedima i naknadnim internim aktima zapovjednih struktura, omogućuju cjelovitu rekonstrukciju događaja koji su u službenim vojnim zapisima ostali djelomično ili potpuno prešućeni.
Napad postrojbi Armije Bosne i Hercegovine na Dusinu predstavlja prvi dokumentirani oružani sukob i zločin nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Gledano u vremenskom kontekstu, taj događaj prethodio je masakru u Ahmićima za gotovo tri mjeseca, što Dusinu čini ključnom točkom za razumijevanje eskalacije nasilja i raspada savezništva između HVO-a i Armije BiH. Upravo u Dusini političke i vojne napetosti prerastaju u otvoreni oružani sukob, obilježen zarobljavanjem, ubojstvima i stradanjem civilnog stanovništva.
Zbog toga se u suvremenim povijesnim i znanstvenim analizama Dusina sve češće prepoznaje kao početak krvavog razdoblja hrvatsko-bošnjačkog sukoba u središnjoj Bosni. Kombinacija znanstvene analize, službenih vojnih dokumenata i svjedočkih iskaza pokazuje da se ne radi o izoliranom incidentu, nego o događaju koji je označio prijelomni trenutak – onaj u kojem se dotadašnji politički raskol nepovratno pretvorio u rat s teškim i dugotrajnim posljedicama za civilno stanovništvo.
Zločin nad Hrvatima u Dusini, počinjen 26. siječnja 1993. godine, označio je prvi masovni zločin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim stanovništvom u središnjoj Bosni te početak otvorenih napada na položaje HVO-a. Tog dana pripadnici 7. muslimanske brdske brigade ubili su deset muškaraca – devet Hrvata i jednog Srbina iz Zenice koji se sa suprugom sklonio kod Hrvata u selu. Hrvatske kuće u Dusini bile su u potpunosti opljačkane, uništene i spaljene. Prema svjedočanstvima, njima su se pridružili i pripadnici odreda El Mudžahid, koji su pod povicima „Allahu ekber“ zarobili pripadnike HVO-a i oko četrdeset civila.
Ubijeni su: Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić.
Brutalnost zločina potresla je i same svjedoke – zapovjednik HVO-a Zvonko Rajić ubijen je i oskvrnjen na osobito okrutan način; prema iskazu njegove supruge Željke Rajić, danom pod prisegom pred Haaškim sudom, Šerif Patković, zapovjednik akcije, osobno se hvalio da je njezinu suprugu „izvadio srce“. Taj iskaz potvrđen je i videozapisima o pokolju u Dusini, koji su sačuvani kao dijelovi ratne dokumentacije.
Unatoč brojnim svjedočanstvima i dostupnim dokazima, za zločin u Dusini do danas nitko nije odgovarao. Ni tri desetljeća poslije u to selo nije se vratio nijedan Hrvat. Od prijeratnih 22.510 Hrvata na području Zenice, danas ih živi tek oko 8.000. Taj gubitak nije samo demografski, već i duboko društveni – nestanak čitavih zajednica i prekid kontinuiteta života koji je stoljećima postojao u središnjoj Bosni.
Zločin u Dusini dogodio se istoga jutra kada su napadnute i crte HVO-a kod Kiseljaka prema Kaćunima, te kod Busovače, Viteza, Novog Travnika i Uskoplja, što je bio znak šire koordinirane ofenzive Armije BiH protiv hrvatskih položaja u središnjoj Bosni. Ratno nasilje uskoro je poprimilo razmjere međunacionalnog sukoba koji je, kroz naredne mjesece, doveo do tragedija u Ahmićima, Trusini i drugim mjestima.
Dusina je, dakle, daleko više od zaboravljenog sela – ona je simbol početka unutarnjeg rata, gubitka povjerenja i početka spirale nasilja koja je poharala središnju Bosnu.
izvor: viteski.ba
