Sejo Sexon ponovno je dospio u središte pažnje hrvatske javnosti nakon koncerta Zabranjenog pušenja u Zadru, gdje je s pozornice ironično komentirao pjesmu „Ako ne znaš što je bilo“ Marka Perkovića Thompsona. Riječ je o skladbi koja je posljednjih godina prerasla u jedan od najslušanijih i najsnažnijih identitetskih simbola domaće glazbene scene, zbog čega su Sexonove riječi izazvale burne i podijeljene reakcije publike.
Komentirajući pjesmu, Sexon je kroz humor i sarkazam doveo u pitanje njezinu osnovnu premisu, sugerirajući da se slušatelju stalno obećava objašnjenje koje nikada ne dolazi. Dio publike takav je nastup doživio kao duhovitu i prepoznatljivu ironiju, dok su drugi u njemu vidjeli svjesnu provokaciju.
„Čovjek pet minuta najavljuje da će mi reći što je bilo, ali nikako da kaže. Upućuje me na zidine Dubrovnika. Stajao sam tamo – ništa. Najveći problem je s Likom. U ovo doba prije ću ondje sresti međeda nego čovjeka. I zamisli dođeš tamo i kažeš ‘što kaže Lika’, a ono – međed. I na tebe grrrrr“, rekao je Sexon, dodavši kako očekuje nastavak pjesme.
„Pisat ću Thompsonu jer očito nisam dovoljno prosvijetljen. Ne mogu od Dubrovnika i međeda saznati što je bilo – morat će mi on to sam objasniti.“
Sejo Sexon, pravim imenom Davor Sučić, rođen je 1961. godine u Sarajevu i smatra se jednom od ključnih figura sarajevske rock scene osamdesetih. Kao suosnivač i dugogodišnji autor Zabranjenog pušenja sudjelovao je u stvaranju gotovo svih albuma benda, od kultnog „Das ist Walter“ do kasnijih izdanja obilježenih poslijeratnim kontekstom. Bio je i jedan od idejnih začetnika pokreta novi primitivizam, koji je kroz glazbu, humor i ironiju secirao društvene i političke apsurde bivše Jugoslavije. Široj publici poznat je i po radu na „Top listi nadrealista“, projektu koji je obilježio televizijsku satiru kasnih osamdesetih.
Tijekom cijele karijere Sexon je koristio humor, karikaturu i provokaciju kao sastavni dio autorskog izraza, a njegovi nastupi rijetko su prolazili bez jasne društvene ili političke poruke. Upravo se i ovaj zadarski istup može promatrati kao nastavak tog pristupa – ironijskog propitivanja tema i simbola koje dio javnosti doživljava kao nedodirljive.
Međutim, današnji društveni kontekst znatno se razlikuje od onog u kojem je Sexon gradio karijeru. Thompsonova pjesma za mnoge slušatelje nije samo glazbeni uradak, već snažan emotivni i identitetski znak, što objašnjava zašto njegova šala nije doživljena isključivo kao bezazleni humor. Još jednom se pokazalo da Sejo Sexon, više od četiri desetljeća nakon početka karijere, ostaje autor koji svjesno ulazi u prostor kontroverze – bilo kroz glazbu, riječi ili ironiju s pozornice.
izvor: teleskop.hr
