Ako zaista postoji namjera da se BHRT sačuva kao funkcionalan javni servis, ključno pitanje ostaje održivost postojećeg modela, koji već godinama izaziva političke i društvene prijepore. Kritičari upozoravaju da taj model ne odražava ustavnu i društvenu realnost Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda. Posljedice takvog nesklada vidljive su kroz nizak nivo povjerenja javnosti, slabu spremnost građana da plaćaju RTV pretplatu i dugoročnu nestabilnost samog sistema.
Nakon emitiranja specijalne emisije „Ne gasite BHRT“, redakcija portala Viteški.ba kontaktirala je Marinu Pendeš, izaslanicu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, kako bi pojasnila razloge napuštanja emisije i iznijela svoj stav o stanju javnog servisa. Pendeš je istaknula da je u emisiju došla svjesno, smatrajući da je rasprava o opstanku javnog servisa tema od općeg interesa.
„O takvim pitanjima mora se govoriti javno i argumentirano“, poručila je.
Odlazak Marine Pendeš iz emisije otvorio je dodatna pitanja o načinu na koji se u javnom prostoru tretira kriza javnog RTV servisa. Prema njenim riječima, razlog napuštanja emisije nije osporavanje značaja BHRT-a, već neslaganje s konceptom koji je, kako navodi, prerastao u politički usmjereno prozivanje, s fokusom na HDZ i njegove dužnosnike kao glavne krivce za stanje u javnim emiterima.
Takav pristup, na što se u javnosti upozorava godinama, zanemaruje činjenicu da su sistemski problemi BHRT-a prepoznati i od strane samog menadžmenta još od uspostavljanja javnog servisa, posebno u kontekstu zakonskog okvira po kojem djeluje. Umjesto rasprave o uzrocima i mogućim rješenjima, emisija je, prema toj ocjeni, svedena na jednostranu interpretaciju odgovornosti, čime je izgubila karakter javnog foruma za dijalog.
„U takvim okolnostima ne može se govoriti o stvarnoj raspravi, već o sudištu“, naglasila je Pendeš.
Posljedica takvog pristupa, dodaje, jeste dodatno slabljenje povjerenja javnosti u institucije i medije, ali i relativiziranje uloge javnog emitera kao nepristranog i profesionalnog servisa svih građana. U tom kontekstu godinama se ukazuje i na problematičan odnos BHRT-a prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.
Prema njenim riječima, taj problem ne vezuje se isključivo za aktuelne političke okolnosti ili pojedine stranke, već se opisuje kao dugotrajan i sistemski, vidljiv kroz programske sadržaje, uređivačku politiku, izbor simbola i način tumačenja pojma državnosti.
Jedno od pitanja koje je tokom emisije izazvalo posebne polemike bilo je korištenje simbola, uključujući i ljiljane, koji su u programu predstavljeni kao neutralni i općeprihvaćeni. Međutim, za značajan dio hrvatske javnosti ti simboli nemaju integrativno značenje.
„Za dio hrvatskog naroda ti simboli nose duboko bolne konotacije“, navela je Pendeš, ističući da ne postoji jedinstvena emocija niti zajedničko tumačenje takve simbolike.
Upravo insistiranje na simbolima koji ne izazivaju osjećaj zajedništva, bez šireg senzibiliteta prema različitim historijskim iskustvima, dodatno produbljuje nepovjerenje i učvršćuje percepciju isključenosti jednog dijela konstitutivnih naroda iz javnog medijskog prostora. Umjesto faktora integracije, javni servis se u tom kontekstu doživljava kao institucija koja selektivno tumači identitetski i simbolički okvir države.
Pitanje nepovjerenja posebno se reflektira kroz odnos građana prema RTV pretplati. Dugogodišnje odbijanje plaćanja pretplate od strane gotovo cjelokupne populacije jednog konstitutivnog naroda sve se češće tumači kao pokazatelj dubljeg, sistemskog problema.
„To je signal da nešto suštinski ne funkcionira“, poručila je Pendeš.
Prema njenim riječima, pitanje pretplate ne može se svesti na moraliziranje ili pozivanje na građansku odgovornost bez prethodnog suočavanja s problemom povjerenja i sadržaja koji se nudi. Ako se značajan dio jednog konstitutivnog naroda u programu javnog servisa ne prepoznaje – jezički, kulturno ili identitetski – tada finansijska podrška prestaje biti pitanje iznosa i postaje pitanje principa.
Zbog toga je, kako navodi, nužno da menadžment BHRT-a ozbiljno sagleda uzroke postojećeg stanja, bez unaprijed zadanih optužbi. Umjesto etiketiranja građana i političkih predstavnika koji na probleme ukazuju, potrebno je otvoriti prostor za stvarnu raspravu o sistemskim rješenjima.
Osvrnula se i na način korištenja njenih ranijih izjava tokom emisije, ocjenjujući da je riječ o selektivnom i iz konteksta izvučenom citiranju.
„To nije rasprava o suštini problema“, poručila je, dodajući da u takvom pristupu ne vidi profesionalno novinarstvo, već politički motiviranu kampanju.
Ako je cilj emisije bio otvaranje dijaloga o problemima BHRT-a, njen ishod u javnosti doživljen je suprotno. Umjesto približavanja stavova i traženja rješenja, ostale su dublje podjele i dodatno učvršćene političke pozicije.
„Dijalog ne znači unaprijed određene krivce, nego razgovor o problemima“, naglasila je Pendeš.
U konačnici, pitanje opstanka BHRT-a vraća se na temeljnu dilemu održivosti postojećeg modela. Sve je više upozorenja da je taj model u neskladu s političkom i društvenom stvarnošću Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda. Bez stvarne ravnopravnosti, međusobnog poštovanja i pluralizma, teško je očekivati obnovu povjerenja i stabilnost javnog servisa. Odgovornost za krizu BHRT-a, zaključuje se, neće biti na onima koji na probleme ukazuju, već na onima koji ih uporno odbijaju čuti.
