Medicinska primjena kanabisa u Bosni i Hercegovini napokon je formalno dopuštena, nakon višegodišnjih inicijativa i odgađanja. Iako je u brojnim europskim državama ovakav oblik terapije već dugo uobičajena praksa, BiH tek sada pravi prvi konkretan korak. Međutim, unatoč promjeni propisa, pacijente i dalje očekuju složene procedure, institucionalne prepreke i nejasni rokovi za stvarnu dostupnost terapije.
Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 29. prosinca prošle godine, kanabis je uklonjen s popisa zabranjenih droga i svrstan među strogo kontrolirane supstance, čime je otvoren prostor za njegovu medicinsku uporabu. Time je, barem na papiru, napravljen značajan iskorak, dok je sada na medicinskoj i farmaceutskoj struci da definira jasna pravila i protokole primjene.
Ipak, put od zakonske odluke do lijeka u rukama pacijenata daleko je od jednostavnog. Svaki lijek na bazi kanabinoida mora proći postupak registracije pri Agenciji za lijekove i medicinska sredstva, a zahtjeve mogu podnositi isključivo farmaceutske kuće registrirane u BiH. Uz to, država je obvezna dostaviti procjenu potreba Međunarodnom kontrolnom odboru u Beču, budući da se radi o supstanci pod međunarodnim nadzorom. Sustav je, dakle, strogo uređen, ali u praksi još uvijek nefunkcionalan.
Trenutačno nije zaprimljen nijedan zahtjev za registraciju gotovog lijeka na bazi kanabisa, što znači da terapija još nije ni blizu tržišta. Iako postoje zakonski rokovi za obradu dokumentacije, sama registracija ne jamči da će lijek doista biti dostupan. BiH je malo tržište, a postupak registracije skup i dugotrajan, pa postoji realna mogućnost da proizvođači procijene kako im se ulazak na tržište ne isplati.
Dodatnu neizvjesnost stvara činjenica da odluka o dopuštanju medicinskog kanabisa ne definira način njegove primjene. Ostaje otvoreno pitanje hoće li terapija biti dostupna isključivo kao industrijski proizveden lijek ili i u obliku magistralnih pripravaka, poput ulja i smola, koje mnogi pacijenti smatraju učinkovitijima i prirodnijima. Upravo tu stručnjaci upozoravaju da bi cijela priča mogla ostati samo formalna promjena bez stvarne koristi za oboljele.
Nakon ukidanja zabrane, odgovornost za daljnje korake sada se prenosi na entitetsku razinu. Entitetska ministarstva zdravstva trebala bi propisati tko ima pravo na terapiju, za koje dijagnoze, pod kojim uvjetima te hoće li troškove snositi fondovi zdravstvenog osiguranja ili sami pacijenti. Za sada, konkretnih odgovora nema.
Iako je zabrana medicinskog kanabisa službeno ukinuta, sustav koji bi omogućio njegovu stvarnu primjenu još nije uspostavljen. Pacijenti i dalje ne znaju kada će terapija biti dostupna niti hoće li je moći priuštiti, pa ostaje dojam da je učinjen važan, ali tek početni korak.
