Hrvatski glumac i pjevač Marko Dumančić, koji već nekoliko godina živi i radi u New Yorku, u intervjuu govori o svom životnom putu, vjeri, kazalištu i iskustvu u američkom umjetničkom okruženju.
Životni put: od Kupresa do New Yorka
Dumančić je rođen u Zagrebu 1994., ali je djetinjstvo proveo u Kupresu. Nakon srednje škole studirao je geodeziju u Zagrebu, dok je paralelno razvijao glazbeni i glumački talent.
Velik utjecaj na njegov život imala je teška bolest i smrt roditelja. Majka je tri godine bolovala od tumora, a otac je preminuo godinu dana nakon nje. To iskustvo, kako kaže, produbilo je njegovu vjeru.
U Zagrebu se uključio u katoličku zajednicu mladih, gdje je slušao kateheze o teologiji tijela i sudjelovao u molitvenim susretima.
Kazalište i mjuzikli
Široj publici postao je poznat kroz kršćanske mjuzikle ansambla Kolbe, posebno kroz glavnu ulogu u mjuziklu o sv. Antunu Padovanskom – „Svetac svega svijeta“.
Kasnije odlazi u New York, gdje završava Američku akademiju za dramu i mjuzikl (2023.). Nakon studija dobiva nekoliko kazališnih angažmana, među njima:
- predstava “Anne Frank”
- mjuzikl “Stay”
- Shakespeareove predstave poput “Julija Cezara”
- razni kabarei i kazališni projekti
Ističe da je kazalište poseban oblik umjetnosti jer se događa uživo i omogućuje neposrednu emociju između glumca i publike.
Život vjere u New Yorku
Dumančić je aktivan u hrvatskoj katoličkoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela na Manhattanu, gdje:
- pjeva u zboru
- čita na misama
- drži kateheze djeci
Naglašava važnost posta, molitve i zajednice, posebno u gradu poput New Yorka koji opisuje kao vrlo individualističan i stresan.
Prema njegovu iskustvu, mnogi umjetnici u gradu bore se s anksioznošću i depresijom, jer traže smisao u karijeri i uspjehu.
Iskustvo s rodnim identitetima na američkom fakultetu
Jedan dio intervjua odnosi se na iskustvo s rodnim zamjenicama na studiju u New Yorku.
Na početku nastave studenti su se morali predstaviti i navesti zamjenice (he/him, she/her, they/them). Dumančić kaže da je to za njega bilo novo iskustvo i da je primijetio kako su neki studenti više puta mijenjali svoje zamjenice tijekom semestra.
Njegova izjava koja je privukla pažnju:
„Definiraju li me zamjenice? Vidi se što sam i tko sam – da sam muškarac.“
Smatra da je dio mladih zbunjen oko identiteta i da se identitet, prema njegovu uvjerenju, treba temeljiti na vjeri i osobnim vrijednostima.
Problemi u kazališnom sustavu
Govori i o izazovima u kazališnoj industriji:
- ponekad postoje kvote za različite etničke skupine u predstavama
- neke audicije su otvorene samo za određene manjine
- konkurencija je izuzetno velika
Zbog toga, kaže, ponekad ni talent nije dovoljan da se dobije uloga.
Pogled na New York
Pozitivne strane grada:
- ogromne umjetničke mogućnosti
- snažna radna etika
- veliki broj kazališta i projekata
Negativne strane:
- otuđenost među ljudima
- visoki troškovi života
- snažan pritisak uspjeha
Planovi za budućnost
Iako mu je New York donio mnogo iskustva i profesionalnih prilika, Dumančić kaže da ne isključuje povratak u domovinu.
Naglašava da želi ostati otvoren Božjem vodstvu i vidjeti gdje će ga život dalje odvesti.
