Akademik prof. dr. Halima Resić: Doniranje organa je najveće dobro djelo

Akademik prof. dr. Halima Resić ugledna je liječnica, internist i nefrolog, profesor emeritus Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Rođena 1954. u Priboju, školovala se u Beogradu, gdje je završila Medicinski fakultet i specijalizaciju iz interne medicine. Radila je u Kliničkom centru Beograd, Marmara Univerzitetu u Istanbulu te u Njemačkoj, prije nego što je 1996. postala dio tima Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

S više od 180 znanstvenih radova, 12 knjiga i brojnih međunarodnih priznanja, jedna je od najcitiranijih profesorica na Univerzitetu u Sarajevu. Predsjednica je Donorske mreže BiH i Udruženja za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega. Aktivno sudjeluje u promociji doniranja organa, naglašavajući njegovu važnost u spašavanju ljudskih života.

❓️Možete li nam ukratko predstaviti Donorsku mrežu BiH i njenu misiju?

Donorska mreža u BiH Donorska mreža u BiH je nevladina organizacija, registrirana u Tuzli 2002. godine, a danas sa sjedištem u Sarajevu, čija je predsjednica akademkinja, prof.dr. Halima Resić. Članstvo Donorske mreže u BiH čine liječnici i pacijenti, a osnovna misija je educiranje građana, pacijenata i ljekara o značaju doniranja organa nakon smrti i poboljšanje stanja u oblasti transplantacija.

  Donorska mreža u BiH egzistira 20 godina skoro pa isključivo na entuzijazmu svojih članova (do 10 aktivnih članova, uključujući članove organa Udruženja). Osim edukacija, Donorska mreža je, s udruženjima pacijenata, izdala do sada skoro 80 000 donorskih kartica građanima. Iako donorske  nemaju zakonsku obavezujuću snagu, one su poticaj za razgovor s obiteljima i signal liječnicima da je osoba željela biti donor – ukoliko dođe do moždane smrti.

Donorska mreža organizira svake godine najmanje dva velika događaja: obilježavanje Svjetskog dana bubrega (u ožujku) i obilježavanje Europskog dana donorstva i zahvale donorima (listopad). Obilježavanje se provodi putem konferencija, uličnih informativnih akcija i generalno – podizanjem svijesti o značaju donorstva.
Ključni partner Donorske mreže u BiH je Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u FBiH, s kojim zajedno planiramo i realiziramo većinu aktivnosti (UDITFBiH).

U posljednjim godinama Donorska mreža je uspjela dovesti u BiH predstavnike Španjolskog instituta za transplantacije (prvi u svijetu po uspjehu) i Turske transplant mreže. Također, zahvaljujući angažmanu rukovodioca Odsjeka za zdravstvo u Ministarstvu civilnih poslova, kao i uvažene ministrice, uspjeli smo da se Europski dan donorstva prvi put obilježi u institucijama BiH – velikom konferencijom u Dvorani Parlamentarne skupštine BiH u listopadu 2024.godine.

❓️Kakva je trenutna situacija u BiH po pitanju doniranja organa?

Kada govorimo o doniranju organa, važno je razlikovati donorstvo nakon moždane smrti, kada obitelj daje pristanak da se od preminule osobe donira do pet organa i spasi isto toliko života i donorstvo za života, kada se donira jedan organ ili dio organa članu obitelji. U oba slučaja, svijest i znanje naših sugrađana je, nažalost, jako niska, ali bilježimo ohrabrujući napredak od prošle godine. U ovom pogledu ključna je uloga bolničkih koordinatora te smo izuzetno zahvalni doktoricama Čaušević i Rizvanović, iz Kantonalne bolnice Zenica, koje godinama ne odustaju od razgovora s obiteljima i spašavanja života ovim načinom.

❓️Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u promicanju donorstva?

Najveći izazov svakako predstavljaju financijske nemogućnosti. Donorska mreža više od 20 godina opstaje isključivo na entuzijazmu članova, a sve u cilju spašavanja života naših sugrađana. U pogledu građana, naš mentalitet je zaista specifičan i ljudi nerado govore i razmišljaju o smrti pa je interes građana veoma ograničen. Brojne zablude koje prate pitanje doniranja organa nakon moždane smrti, teško se mogu otkloniti ukoliko ne razgovaramo otvoreno o njima.

❓️Zašto je važno podizati svijest o doniranju organa?

Za većinu bolesti, nauka je pronašla lijekove ili način da se život produži. Kod zatajenja organa, osim dijalize bubrega, koja samo produžava nekvalitetan život – nema zamjene niti lijeka. Samo zdrav organ može pacijenta i njegovu porodicu, od iščekivanja smrti i potpune brige o pacijentu, dovesti do toga da pacijent bude zdrav i punopravan, koristan član zajednice. Za organe nema zamjene, a preminule osobe od svojih organa više nemaju koristi. Zato je izuzetno važno razgovarati o doniranju organa nakon moždane smrti i učiniti (ukoliko se ostvare medicinski uvjeti), ovo, po svim religijama – najveće dobro djelo – spasiti živote.

❓️Koliko ljudi trenutno čeka na transplantaciju u BiH?

Ne postoje točni podaci za sve pacijente i liste čekanja na koje se pacijenti sami prijavljuju, vode se na nivou entiteta, ali slobodno možemo reći da više od 300 osoba koje su se prijavile na liste čekanja očekuje najvažniji poziv u životu – da postoji donor. U isto vrijeme više od 2000 osoba je na dijalizi bubrega.

❓️Kakav je pravni okvir za doniranje organa u BiH? Postoje li prepreke u zakonodavstvu?

Trenutno zakonodavstvo nije savršeno i sasvim je sigurno da ima prostora za poboljšanje i olakšanje donorstva, ali je činjenica da ono isto tako i ne ometa donorstvo ukoliko postoje donori.

❓️Koje su glavne zablude i mitovi o doniranju organa?

Osnovna zabluda je da neke religije ne odobravaju doniranje organa, što je potpuno pogrešno i vrlo lako su dostupni stavovi vjerskih zajednica po pitanju doniranja organa i za života i nakon smrti. Nadalje, građani misle da, ako potpišu i uzmu donorsku karticu bivaju negdje evidentirani kao potencijalni donori i da ih to može dovesti u opasnost što je potpuna neistina.

Ne postoji registar osoba koje imaju donorske kartice, niti se ikada uzimaju ikakvi osobni podaci o medicinskom statusu osoba koje su nosioci donorskih kartica. To je isključivo znak naše volje, koji nosimo sa sobom, ako želimo, a mnogo je važnije da porodica zna za našu želju za donorstvom.

❓️Kako se osigurava etičnost i transparentnost u procesu doniranja i transplantacije?

Propisima medicine, ali i krivičnim zakonom (trgovina organima je krivično djelo). Jasno su propisane anonimnost i postupanje kod doniranja organa. Organ preminule osobe može dobiti isključivo osoba na listi čekanja, koja je medicinski najpodudarnija organu.

Nikakve malverzacije nisu moguće u ovom kontekstu, a osigurana je višestruka kontrola.

❓️Kako educirate građane i liječnike o važnosti doniranja organa?

Kako smo i ranije rekli, putem pripreme i izdavanja brošura, organiziranja javnih događaja, medijskih istupa, stručnih skupova za ljekare i medicinsko osoblje, ali i svakodnevnom komunikacijom putem društvenih mreža. Svako motiviranje na razmišljanje o donorstvu je edukacija.

❓️Na koje načine građani mogu izraziti želju da postanu donori?

Najvažnije je da se građani dobro informiraju i da svoju želju priopće obitelji, jer, u slučaju moždane smrti (a samo takve osobe mogu biti donori), pristanak obitelji je neophodan i bez njega nema doniranja organa. Ukoliko građani žele, mogu od nas zatražiti donorsku karticu putem forme na web stranici http://www.donorskamreza.com ili posjetiti jedan od događaja koji organiziramo te karticu potpisati i nositi sa sobom kao znak volje.

❓️Kako BiH surađuje s drugim državama i međunarodnim organizacijama po pitanju transplantacija?

Bosna i Hercegovina je kroz 20 godina razvila suradnju s naprednim državama u oblasti transplantacija te su educirani naši ljekari od strane ljekara iz Hrvatske, Slovenije, Španjolske, Turske… Nažalost, za sada nemamo članstvo u međunarodnim organizacijama, ali smo podnijeli aplikaciju za članstvo u EUROTRANSPLANTU, čiji i sam proces verifikacije zahtjeva napredak u BiH.

❓️Što bi se moglo učiniti kako bi se povećao broj donora u BiH?

Na profesionalnoj strani, važno je omogućiti liječnicima tehničku i profesionalnu osposobljenost za transplantacije i uspostaviti sustav odgovornosti u dijelu bolničkih koordinatora. Na strani građana, važno je da znamo da su 20 puta veće šanse da će nam organ zatrebati, nego da ćemo preminuti od moždane smrti i biti u prilici da doniramo organe i spasimo živote. Važno je razmišljati iz perspektive primaoca, a ne donora. Jer, kada organi zataje – ako nema donora, nema ni spasa. A svi mi smo potencijalni primatelji i donori. To je jedan krug.

❓️Koje su vaše želje i ciljevi za budućnost Donorske mreže?

U svim uspješnim zemljama u oblasti transplantacija, nevladine organizacije su, pored ljekara i sistema te medija i građanstva, ključni faktor za uspješnost transplantacija i donorstva. One su garant edukacije i transparentnosti. Želimo da Donorska mreža u BiH bude prepoznata kao takva i da zauzme mjesto koje joj pripada zbog ove uloge.