Mamina curica s tatinim zelenim očima. Ima ritma i voli plesati. Uvijek je u centru pažnje… Riječi su to kojima Banjalučani Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešaninopisuju svoju kćerkicu Saru, djevojčicu o čijem životu i smrti i dalje nitko ništa ne može sa sigurnošću reći jer nestala je s lica zemlje koji dan nakon što je došla na ovaj svijet.

Iako se jeziv slučaj odigrao još u rujnu 2018. godine, mnoga su pitanja ostala neodgovorena, a shrvani roditelji ne odustaju od potrage za istinom, kakva god da ona bila. O kalvariji kakvu niti jedan roditelj ne bi trebao doživjeti Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu snimio je dokumentarni film “Gdje je Sara?”, koji je prošlog tjedna izazvao lavinu reakcija u BiH.

“Nikad mi nisu dali da je vidim, ni mrtvu ni živu”, otkrila je novinarki Aleksandra, kojoj je posljednja uspomena na tek rođeno dijete prizor kako je babica iznosi iz rađaone. Potom su joj, kaže, rekli da je malena dobro i da će je staviti u inkubator dok se ona oporavlja od carskog reza, no već idućeg dana dogodila se strahota.

Pokopali dijete ‘mrtvi hladni’

Tog 7. rujna doktorica je roditeljima priopćila da je došlo do komplikacija i da će djevojčicu morati prebaciti u Beograd jer joj nedostaje dio probavnog trakta, ali do toga, tvrde, nije došlo, već je dan kasnije Aleksandra u poslijepodnevnim satima primila poziv svog muža. Njezina je Sara, rekao joj je Miloš, mrtva.

“Nevjerojatno je da od liječnika za vrijeme boravka u bolnici nisam dobila nikakvu službenu informaciju o smrti svog djeteta, a na tome je ostalo i nakon što sam izašla iz bolnice”, ogorčeno će majka. Čin koji je uslijedio još više je zgrozio par. Univerzitetsko klinički centar Republike Srpske je Saru odlučio sahraniti “na svoju ruku”, bez da su roditelje uopće pitali što žele s njezinim ostacima.

“Učinili su to mrtvi hladni. Uzeli su naše dijete i sahranili ga kao nepoznatu osobu”, govori Miloš još vidno uzrujan bešćutnim činom bolnice u Banja Luci. A nakon inicijalne tuge, roditelji su počeli vršiti sve jači pritisak na odgovorne koji, tvrde, nisu bili kooperativni.

Jedan čovjek čije ime još uvijek ne želim spominjati mi je rekao da se nakon svega samo dvije opcije nameću kao rezultat ovakvog ponašanja. Ili su Saru toliko zanemarili da su morali sakriti sve dokaze o njenoj smrti ili se radi o trgovini ljudima”, rekao je u dokumentarnom filmu. No, u potrazi za odgovorima, odlučili su ići do kraja, koliko god snage za to bilo potrebno.

U grobu boca Coca-Cole

Nakon što su konačno dobili odobrenje za ekshumaciju posmrtnih ostataka malene koja je, prema tvrdnjama bolnice, zakopana na groblju Pobrđe, uslijedila je nova tortura. Ono što je patolog izvadio iz zemlje, ostat će im urezano u sjećanje do kraja života. U boci Coca-Cole prerezanoj na pola stajale su četiri male kosti i bijela medicinska rukavica.

Zgroženi sablasnim prizorima jedino što im je preostalo jest čekati rezultate DNK analize. A onda su se ponovno prenerazili. Iskopani ostaci uopće ne pripadaju njihovoj Sari i moraju potražiti majku drugog djeteta kako bi ekshumirali i grob pored. Nataša Stijak, čiji je sin preminuo koji dan nakon poroda, dala im je dopuštenje.

Bila sam prisutna na ekshumaciji dvije bebe, ne želim pomišljati što je u drugim grobovima. To su samo dijelovi bebe. Sada ostaje pitanje čije su to kosti. Voljela bih da netko zna nešto o tim grobovima i da zajedno podnesemo tužbu”, kazala je Aleksandra.

Svi ovi misteriji i patnja Aleksandre i Miloša nisu bili dovoljni da Tužiteljstvo u Banja Luci tada obustavilo istragu. No nakon objave dokumentarca došlo je do preokreta.

“Povodom informacija objavljenih dana 1. travnja 2024.godine, u dokumentarnom filmu – Gdje je Sara?, ovo Tužiteljstvo je formiralo predmet po službenoj dužnosti u vezi sa radnjama obavljenim nakon smrti novorođenčeta Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina i novorođenčeta Nataše Stijak, radi provjere iznesenih navoda, prikupljanja svih potrebnih informacija i obavještenja i utvrđivanja svih okolnosti”, priopćeno je iz banjalučkog Okružnog tužilaštva prije koji dan.

https://www.dnevno.hr/vijesti/ne-odustaje-se-od-potrage-za-tijelom-male-danke-na-ispitivanje-vode-i-majku-ubojice-2391987/

Novi vjetar u leđa

Aleksandra je i sama iznenađenja podrškom koja joj stiže od ljudi. “Taj odjek mi je dao vjetar u leđa, izaziva u meni radost da znam da imam ljude koji to razumiju i podržavaju. Ali i dalje smo u istom problemu”, rekla je za N1, dodavši da se doista nada da će Tužiteljstvo obaviti svoj posao i da će dobiti informacije o svojoj kćeri.

“Za svih tih pet i pol godina više je bilo zatvorenih nego otvorenih vrata, više odbijanja nego dobivanja korisnih informacija ili suradnje na otkrivanju nestanka, tako reći, moga djeteta. Iskreno se nadam, optimist sam po prirodi i smatram da u tim institucijama ima ljudi koji imaju djecu, unučad i imaju empatiju. Mislim da se svi zajedno trebamo držati, da nama to ne treba u BiH. Oduzelo mi je previše vremena, snage i novca, počelo je utjecati na ljude u mom okruženju, vidjet ćemo što će oni raditi”, dodala je.

Optužbe bolnice da je film snimljen “tendenciozno” ne želi komentirati i njihovo mišljenje ih ne zanima kao što ni oni nisu imali sluha za njezine probleme.

“Odlazila sam tamo, tražila susret s direktorom, pokušavala doći do papirologije, doktora i na kraju nam je prijatelj pomogao da dođemo da informacije da moje ime ne postoji u sustavu, da je moj slučaj zaključan i od toga smo krenuli”, prisjetila se.

A nakon svega glavno pitanje, što se dogodilo sa Sarom i dalje ostaje otvoreno. “Mislim da će to pitanje još dugo biti tu. Ja sam u startu mislila da postoji velika vjerojatnost da je došlo do zanemarivanja jer je kod njih frka non stop. Tu je i opcija da je dobila neki lijek koji je možda izazvao kontraindikacije, ali to je u mojoj glavi i ne mora značiti da sam upravu, da joj nije voda izvađena iz jednjaka… No bilo koji od razloga za mene je zataškivanje jer me nitko nije obavijestio niti rekao. Ne znam odgovor na to pitanje i nadam se da će barem nekome proraditi savjest da ispriča istinu o svemu tome”, poručila je za kraj Aleksandra Blagojević.