Katolički vjernici 2. listopada obilježavaju blagdan svetih Anđela čuvara, dan posvećen nebeskim bićima koja prema kršćanskom vjerovanju imaju zadaću štititi i pratiti čovjeka kroz život.
Spomen na Anđele čuvare mnogima je posebno blizak zbog molitve „Anđele čuvaru“, koju su još u djetinjstvu učili od roditelja i baka i djedova. Upravo je ta jednostavna molitva za mnoge ostala jedan od prvih susreta s kršćanskom pobožnošću.
Prema židovsko-kršćanskoj tradiciji, anđeli su bestjelesna nadnaravna bića koja služe Bogu i posreduju između Boga i ljudi. Vjerovanje u njihovu prisutnost i službu utemeljeno je u Svetom pismu, a Isus u Evanđelju po Mateju govori o anđelima koji „neprestano gledaju lice“ nebeskog Oca.
U katoličkoj tradiciji posebno je rašireno vjerovanje da svaki čovjek ima svoga Anđela čuvara koji ga prati i štiti. Blagdan tako vjernike podsjeća na Božju blizinu i zaštitu, ali i na važnost povjerenja u Boga.
Štovanje Anđela čuvara ima dugu tradiciju. Blagdan se počeo posebno obilježavati još u 16. stoljeću, a papa Pavao V. uvrstio ga je u službeni liturgijski kalendar 1608. godine. Papa Leon XIII. 1883. godine dodatno je istaknuo njegov značaj.
Anđeli čuvari kroz povijest postaju i zaštitnicima brojnih župa, crkava, kapela, škola i naselja, a njihovo se štovanje očuvalo u različitim krajevima katoličkog svijeta.
