Dan nakon Božića katolički vjernici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika i jednog od sedmorice đakona prve Crkve. Njegov život i mučeništvo ostavili su snažan trag u kršćanskoj povijesti te i danas nose snažnu poruku vjernicima.
Stjepan je izabran među sedmoricu koji su bili zaduženi za djela milosrđa, osobito za brigu o siromašnima i nemoćnima. Ipak, njegovo djelovanje nije se zadržalo samo na karitativnom radu. Milosrđe i navještaj vjere u njegovu su životu bili nerazdvojni, a svjedočenje o Kristu raspetome i uskrslome dovelo ga je sve do prihvaćanja mučeništva.
Sveti Stjepan svojim je životom pokazao kako križ ima središnje mjesto u životu Crkve i svakog vjernika. Dosljedno je živio evanđeoske vrijednosti, isticao se čistoćom duha, snagom vjere i velikodušnošću, zbog čega je uživao ugled među prvim kršćanima, ali i izazvao protivljenje dijela židovskih vjerskih vođa.
Zbog otvorenog i hrabrog naviještanja Evanđelja bio je uhićen i izveden pred sud, gdje je održao poznati govor u kojem se osvrnuo na povijest spasenja, od patrijarha i proroka do Isusa Krista. Taj govor doveo je do odluke da bude pogubljen kamenovanjem izvan grada.
U trenutku smrti Stjepan je, poput Isusa, oprostio svojim progoniteljima, svjedočeći ljubav i vjeru do kraja. Njegovo mučeništvo povezano je i s likom Savla, koji je tada odobravao pogubljenje, a kasnije će se, nakon obraćenja, proslaviti kao apostol Pavao, jedan od najvećih navjestitelja Evanđelja.
Spomendan svetog Stjepana u crkveni je liturgijski kalendar uveden 380. godine. Iako nema pouzdanih podataka o njegovu rođenju, predaja navodi da je mučeništvo podnio u Jeruzalemu. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao mladi đakon s palmom mučeništva i kamenom, simbolima njegove žrtve i vjernosti Kristu.
U hrvatskoj tradiciji blagdan svetog Stjepana obilježava se i obiteljskim okupljanjima, posjetima rodbini i prijateljima te čestitanjem Božića, kao znakom zajedništva i novog početka.
