Blaženi Alojzije Stepinac jedan je od najistaknutijih duhovnih vođa hrvatskog naroda, poznat po svojoj hrabrosti, čvrstoj vjeri i nepokolebljivom stavu u teškim vremenima. Rođen 8. svibnja 1898. u selu Brezariću kraj Krašića, Stepinac je od mladosti bio predan katoličkoj vjeri, a njegova svećenička služba obilježena je zauzimanjem za ljudska prava, pravdu i pomoć potrebitima.
Godine 1937. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom, a tijekom Drugog svjetskog rata isticao se kao zaštitnik progonjenih, bez obzira na njihovu vjeru ili nacionalnost. Nakon rata, komunističke vlasti osudile su ga na montiranom političkom procesu 1946. godine, proglasivši ga izdajnikom i neprijateljem države. Unatoč teškom zatvoru i kasnijem kućnom pritvoru u rodnom Krašiću, Stepinac je ostao vjeran svojoj misiji i uvjerenjima, odbijajući suradnju s režimom.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine, istaknuvši ga kao simbol vjernosti i hrabrosti pred nepravdom. Njegova kanonizacija još uvijek se očekuje, ali za mnoge vjernike Stepinac već odavno zauzima mjesto među svecima.
Svake godine, 10. veljače, obilježava se Stepinčevo, dan njegove smrti 1960. godine, kada se vjernici prisjećaju njegove duhovne ostavštine i mole za njegov zagovor.
Blaženi Alojzije Stepinac ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog naroda i Katoličke crkve, ostajući trajni simbol istine, pravednosti i nepokolebljive vjere.
