Na današnji dan, 10. veljače 1960. godine, umro je hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac, a Katolička crkva u Hrvatskoj obilježava taj dan kao Stepinčevo. Kod svetaca i blaženika smrt se obilježava kao dan njihova „rođenja za Nebo“. Stepinac je umro u Krašiću, gdje je proveo posljednjih osam godina života. Njegove posljednje riječi bile su Fiat voluntas tua – „Budi volja Tvoja“. Umro je u 14:15, a zagrebačka crkvena zvona zvonila su u njegovu čast, uz istaknute crne zastave. Sahranjen je u zagrebačkoj katedrali, gdje je njegov sarkofag izložen iza glavnog oltara.
Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću pokraj Krašića, području koje se danas naziva Dolina kardinala, jer je u Gornjem Pribiću rođen i kardinal Franjo Kuharić. Manje je poznato da je Stepinac imao značajnu vojnu karijeru. Nakon završetka zagrebačke klasične gimnazije 1916. godine unovačen je u austrougarsku vojsku, stekao čin poručnika, ranjen je na talijanskom bojištu i zarobljen, te je proveo nekoliko mjeseci u talijanskim logorima. Kasnije je služio u Jugoslavenskoj legiji na Solunskom frontu kao potporučnik, a demobiliziran je 1919., a 1920. promaknut u čin pričuvnog poručnika.
Nakon povratka kući započeo je svećenički studij i zaređen je 1924. u 33. godini života. Jedna od prvih akcija bila mu je ustrojavanje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Već četiri godine nakon zaređenja imenovan je zagrebačkim nadbiskupom-koadjutorom, što je bilo iznenađenje za njega i okolinu. Sa samo 36 godina bio je najmlađi biskup na svijetu, a tri godine kasnije preuzeo je upravu Zagrebačke nadbiskupije nakon smrti nadbiskupa Bauera.
Dana 18. rujna 1946. uhićen je od strane tadašnje komunističke vlasti, a protiv njega je pokrenut montirani sudski proces 30. rujna. Na sudu je 3. listopada održao poznati govor, a 11. listopada osuđen je na 16 godina zatvora zbog navodne suradnje s ustaškim režimom. Proveo je više od pet godina u zatvoru u Lepoglavi, a zatim je premješten u kućni pritvor u Krašiću, gdje ga je papa Pio XII. proglasio kardinalom.
