Katolička Crkva danas, 11. kolovoza, slavi blagdan svete Klare Asiške, utemeljiteljice Reda klarisa, jednoga od najstrožijih redova u Katoličkoj Crkvi.

Sveta Klara rođena je u Asizu 1193. ili 1194. godine. Presudan trenutak njezina života dogodio se na Cvjetnicu 1211. ili 1212. godine. Te je noći napustila roditeljski dom i otišla u crkvicu Svete Marije Anđeoske, gdje je željela ostvariti svoj naum – prihvatiti evanđeoski ideal svetoga Franje Asiškoga.

Franjo joj je pred oltarom Marijinim odrezao kosu, kao znak odreknuća od svijeta, te je zaodjenuo jednostavnom pokorničkom haljom i stavio joj veo djevičanstva. Nakon toga Klara je boravila kod benediktinki u Bastiji i pokorničkih pustinjakinja na brdu Subasio, da bi naposljetku došla u samostan Svetoga Damjana. Ondje je s prvim klarisama živjela kao jedna od „siromašnih gospođa“, kako ih je nazivao sveti Franjo.

Klara je osobito snažno prihvatila Franjin ideal evanđeoskoga siromaštva. U njegovu obranu bila je ustrajna do kraja života, čak i kada je zbog toga morala razgovarati i s papama.

Posebno je nastojala očuvati pravo klarisa na potpuno siromašan način života. Papa Inocent III. dao joj je tzv. „povlasticu siromaštva“, a kasnije je i papa Grgur IX. potvrdio isti ideal. Kada je papa Inocent IV. želio urediti Pravilo za klarise, Klara nije smatrala da je u njemu dovoljno zaštićeno sveto siromaštvo. Sama je napisala Pravilo, u duhu svetoga Franje, koje je papa odobrio 9. kolovoza 1253., samo dva dana prije njezine smrti.

Klara je posljednje godine života provela teško bolesna. Uz njezin život veže se i jedan od najpoznatijih događaja koji će joj kasnije donijeti neobičnu titulu.

Jednoga Božića, dok su njezine sestre otišle na svečanu Jutarnju, Klara je zbog bolesti ostala sama. Toma Čelanski zapisao je kako je, dok je razmatrala o Djetetu Isusu i žalila što ne može sudjelovati u bogoslužju, na čudesan način čula pjevanje i glazbu iz crkve svetoga Franje, iako je crkva bila udaljena. Prema svjedočenju sestara, Klara je pritom doživjela i viđenje Gospodinovih jaslica.

Upravo je taj događaj stoljećima kasnije doveo do neobične poveznice između svete Klare i televizije.

Godine 1953., kada se obilježavala 700. obljetnica njezine smrti, svijet je bio oduševljen tada novim izumom – televizijom. Ubrzo se počela širiti ideja da bi sveta Klara mogla biti njezina nebeska zaštitnica, jer je, prema predaji, na udaljenom mjestu „vidjela“ i „čula“ božićno slavlje.

Tu je ideju podržao i asiški biskup Nicolini, a na Cvjetnicu 1953. godine papi Piju XII. molbu su uputila i četvorica franjevačkih generala.

Zbog toga se sveta Klara danas često naziva zaštitnicom televizije, a njezino ime – Klara, odnosno „jasna“ – dodatno se simbolično povezuje sa svjetlom i gledanjem.

Blagdan svete Klare slavi se 11. kolovoza, a njezin život i danas ostaje snažno svjedočanstvo vjere, skromnosti, ustrajnosti i potpunog predanja Bogu.