Katolički vjernici u nedjelju obilježavaju Cvjetnicu, spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kojom ujedno započinje Veliki tjedan, najvažnije razdoblje u kršćanskoj liturgijskoj godini i neposredna priprava za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Cvjetna nedjelja ili Nedjelja Muke Gospodnje slavi se u nedjelju prije Uskrsa, odnosno posljednju, šestu korizmenu nedjelju. Ona predstavlja uvod u Veliki tjedan tijekom kojega se posebno obilježavaju Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno bdijenje kao priprava za Uskrs.
Ovi dani podsjećaju na posljednjih sedam dana Isusova zemaljskog života, a Cvjetnica se često opisuje kao “početak kraja” njegova javnog djelovanja.
Svečani ulazak u Jeruzalem
Temelj blagdana je događaj kada je Isus, nekoliko dana prije židovskog blagdana Pesaha, svečano ušao u Jeruzalem – političko i religijsko središte židovskog naroda. Taj je događaj opisan u sva četiri evanđelja – po Marku, Mateju, Luki i Ivanu.
Isusa je narod dočekao maslinovim i palminim granama, simbolima mira i prihvaćanja. Upravo ta simbolika ostala je središnji motiv Cvjetnice kroz stoljeća.
Običaj da vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice nastao je u Jeruzalemu u 4. stoljeću, dok se u Rimu prakticira od 9. stoljeća, odakle se proširio po cijeloj Crkvi.
U mnogim župama toga dana održava se procesija – ophod kojim se simbolično uprizoruje Kristov ulazak u Jeruzalem. Vjernici se okupljaju pred crkvom ili kapelom, blagoslivljaju se grančice, čita evanđelje, a potom se u ophodu ulazi u crkvu gdje se slavi sveta misa.
Isus kao kralj mira
Prema evanđeljima, Isus je u Jeruzalem ušao jašući na magarcu, što ima snažnu simboliku. Za razliku od konja koji je povezan s ratom, magarac označava poniznost i mir, čime se naglašava da Isus dolazi kao kralj mira, a ne kao politički ili vojni vođa.
U Evanđelju po Ivanu zapisano je:
„Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć’ na mladetu magaričinu.“
Naziv Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj prvi se put pojavljuje u 8. stoljeću, kada su objedinjene istočna i zapadna liturgijska tradicija. Jeruzalemska tradicija već je u 4. stoljeću ovu nedjelju nazivala Nedjeljom palmi, dok je rimska naglašavala Kristovu muku.
Stari pučki običaji
Cvjetnica je u narodnoj tradiciji povezana s uporabom različitog bilja – maslinovih, palminih i lovorovih grana. Blagoslovljene grančice mnogi čuvaju u kućama tijekom cijele godine jer se vjeruje da štite dom od nesreće i bolesti.
U nekim krajevima postoji običaj da se grančice stavljaju u zemlju prilikom prvih proljetnih sjetvi kao blagoslov za dobar urod.
Poznat je i stari običaj umivanja u cvijeću. Dan prije Cvjetnice u vodu se stave ljubičice, jaglaci ili drugo proljetno cvijeće, a potom se na Cvjetno jutro ukućani umivaju u toj vodi. Prema narodnom vjerovanju, u toj su se vodi tijekom noći najprije „umili anđeli“, pa ona simbolizira duhovno čišćenje i pripravu za Uskrs.
