Sveti Nikola rođen je u 3. stoljeću u Liciji, u Maloj Aziji. Potjecao je iz bogate obitelji koja je nakon dugih molitava dobila sina kojemu su dali ime Nikola, po ujaku biskupu. U ranoj mladosti ostao je bez roditelja, ali naslijeđeno bogatstvo nije ga odvelo u oholost – naprotiv, bio je poznat po pomaganjima potrebitima.
Najpoznatija je priča o susjedu koji nije imao novca za miraz svojim kćerima. Nikola je u tri navrata noću ubacivao vrećice s novcem kroz prozor njihova doma, čime je pomogao da djevojke stupe u brak. Zbog takvih djela postao je zaštitnik siromašnih.
Mladi Nikola školovao se za svećenika pod vodstvom svog strica u Miri, koji ga je usmjeravao u pobožnosti i duhovnom rastu. Nakon što je postao svećenik, želio je širiti ljubav prema ljudima po uzoru na Krista. Kada je nakon smrti strica trebao preuzeti biskupsku službu, izbjegao je čast i otišao u Palestinu gdje je kratko živio povučenim životom. Nakon povratka, preuzeo je biskupsku službu u Miri i posvetio se molitvi, pomaganju siromašnima i širenju vjere.
Umro je 6. prosinca 327. godine, iscrpljen postom i služenjem ljudima. Njegovi su posmrtni ostaci najprije počivali u Miri, a zbog turskih osvajanja preneseni su 1087. u Bari, gdje se i danas čuvaju relikvije svetog Nikole.
Brojne predaje govore o čudesima koja je činio. Smirivao je oluje pa je proglašen zaštitnikom mornara i putnika, a zbog pomoći djeci smatra se i njihovim zaštitnikom. Sveti Nikola živio je iznimno skromno, a ljubav prema Bogu i čovjeku bila je središte njegova života.
Njegov se kult štuje i na Istoku i na Zapadu. U Hrvatskoj je posebno poznata crkvica sv. Nikole u Prahuljama kod Nina iz 12. stoljeća, jedinstveni primjer ranoromaničke arhitekture u Dalmaciji.
Uz svetog Nikolu vežu se i običaji darivanja djece, nadahnuti predajama o njegovim noćnim darovima siromašnima – tradicija koja se zadržala sve do danas.
