Trebala je 31 godina da se djeca Viteza otrgnu od zaborava. Dan 10. lipnja 1993. godine će ostati upisan u povijest. To je bio dan kad je u Vitezu ubijeno osmero Hrvatske djece na dječjem igralištu.
Ubijeni su navodećom granatom s obližnjeg položaja tzv ARBiH.
Zapovjednik Teritorijalne Obrane Vitez tzv ARBiH bio je Hakija Čengić koji je u vrijeme pada granate bio u neposrednoj blizini dječjeg igrališta, te je nakon pada granate napustio mjesto događaja kao i sam grad Vitez. Ispratili su ga povici njegovih “vojnika” upućeni roditeljima ubijene djece koji su u nevjerici i stanju potpunog šoka skupljali djeliće tijela svoje djece.
Uzvici su bili “evo vam Herceg Bosne”. I sve to se dogodilo u vrijeme potpisanog primirja, u sumrak tople lipanjske noći, na dječjem igralištu između domova ubijene dječice. Pred očima roditelja u Vitezu. (činjenice uzete Iz knjige svjedoka Ivice Mlivončića ZLOČIN S PEČATOM str 166.)
Djeca su bile mete!
Desetljećima se ovaj zvjerski ratni zločinkrio od očiju javnosti, ignorirale godišnjice, skrivala imena, zaključana u škrinji zaborava.
Ivan Šušnjar, vlasnik portala Poskok prije nekoliko godina je počeo iznositi priču o djeci Viteza. Do tada šture i suhoparne informacije dobivaju svoj epilog. Saznajemo kako su djeca izgledala, njihove se fotografije šire društvenim mrežama.Saznajemo i tešku pozadinu cijele priče koja je napisana u samom početku teksta.
Većina stanovnika BiH saznaje za djecu Viteza, za spomenik “Osmica”. Budi se suosjećanje kod stanovništva i težnja za istinom. Traži se procesuiranje izvršilaca kao i zapovjedna odgovornost za naređenje ispaljivanja te granate koja je taj dan, u vrijeme primirja ispaljena među djecu za koju stručnjaci kažu da je bila NAVODEĆA !
Točnije, ta je granata ispaljena ciljana na dječje igralište.
Trebalo je 28 godina da se djeca Viteza otrgnu od zaborava. Dan 10. lipnja 1993. godine će ostati upisan u povijest. To je bio dan kad je u Vitezu ubijeno osmero Hrvatske djece na dječjem igralištu.
Ubijeni su navodećom granatom s obližnjeg položaja tzv ARBiH.
Zapovjednik Teritorijalne Obrane Vitez tzv ARBiH bio je Hakija Čengić koji je u vrijeme pada granate bio u neposrednoj blizini dječjeg igrališta, te je nakon pada granate napustio mjesto događaja kao i sam grad Vitez. Ispratili su ga povici njegovih “vojnika” upućeni roditeljima ubijene djece koji su u nevjerici i stanju potpunog šoka skupljali djeliće tijela svoje djece.
Uzvici su bili “evo vam Herceg Bosne”. I sve to se dogodilo u vrijeme potpisanog primirja, u sumrak tople lipanjske noći, na dječjem igralištu između domova ubijene dječice. Pred očima roditelja u Vitezu. (činjenice uzete Iz knjige svjedoka Ivice Mlivončića ZLOČIN S PEČATOM str 166.)
Desetljećima se ovaj zvjerski ratni zločinkrio od očiju javnosti, ignorirale godišnjice, skrivala imena, zaključana u škrinji zaborava.
Ivan Šušnjar, vlasnik portala Poskok prije nekoliko godina je počeo iznositi priču o djeci Viteza. Do tada šture i suhoparne informacije dobivaju svoj epilog. Saznajemo kako su djeca izgledala, njihove se fotografije šire društvenim mrežama.Saznajemo i tešku pozadinu cijele priče koja je napisana u samom početku teksta.
Većina stanovnika BiH saznaje za djecu Viteza, za spomenik “Osmica”. Budi se suosjećanje kod stanovništva i težnja za istinom. Traži se procesuiranje izvršilaca kao i zapovjedna odgovornost za naređenje ispaljivanja te granate koja je taj dan, u vrijeme primirja ispaljena među djecu za koju stručnjaci kažu da je bila NAVODEĆA !
Točnije, ta je granata ispaljena ciljana na dječje igralište.
Polako se podiže svijest o masakru djece koji se po svojoj brutalnosti može poistovjetiti s masakrom na Kapiji u Tuzli!
Ljudi znaju tko su bili:
- Sanja Garić,
- Milan Garić,
- Dragan Ramljak,
- Dražen Čečura,
- Boris Antičević,
- Sanja Križanović,
- Augustina Grebenar,
- Velimir Grebenar
