Crkva 18. listopada slavi blagdan svetog Luke Evanđelista, jednoga od četvorice pisaca evanđelja. Luka je bio podrijetlom iz Antiohije u Siriji, a razlikovao se od većine ranih kršćana jer nije potjecao iz židovske, nego poganske sredine.
Za razliku od drugih evanđelista, nije osobno poznavao Isusa Krista tijekom Njegova javnog djelovanja, ali je na temelju svjedočanstava drugih vjernika i apostola napisao Evanđelje koje nosi njegovo ime.
Bio je vjerni pratitelj apostola Pavla, pratio ga na drugom misijskom putovanju, te ostao uz njega sve do kraja Pavlova života. U Pavlovu Drugom pismu Timoteju spominje se rečenica: „Samo je Luka sa mnom.“ Upravo se iz tog razdoblja povezuje i nastanak Djela apostolskih, čiji je autor također Luka.
Nakon Pavlove smrti, o njegovu životu se zna vrlo malo. Neki izvori tvrde da je propovijedao Evanđelje u Dalmaciji, Makedoniji ili Italiji, ali to povijesno nije potvrđeno. Prema predaji, umro je mučeničkom smrću, iako postoji i tumačenje da je umro prirodnom smrću u starosti.
Sveti Luka je poznat i kao zaštitnik liječnika i slikara, jer je prema predaji imao dar umjetnosti i liječničkog znanja. Njegovo ime, koje potječe iz grčkog oblika Lukas, povezano je s latinskom riječi lux – svjetlo.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji sveti Luka se posebno štuje jer je zaštitnik župe u sarajevskom naselju Novi Grad, kao i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
