Ezekiel je jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka koji je djelovao otprilike od 591. do 570. godine prije Krista.

Djelovao je među Židovima u babilonskom sužanjstvu, u koje su prvi put odvedeni 597. pr. Kr. Njegova je misija bila ohrabrivati i tješiti izgnani narod te im ulijevati nadu u povratak u domovinu, kao i u obnovu Jeruzalema, Hrama i bogoslužja.

Proročki poziv primio je oko 592. pr. Kr., nekoliko godina nakon dolaska u Babilon. Potjecao je iz svećeničke obitelji te je pokazivao snažan interes za bogoštovne obrede i propise.

Njegova proročanstva često su bila izražena kroz složene vizije, alegorije i simbolične prikaze koji su ponekad teški za tumačenje. Kroz takav način izražavanja opisivao je borbu između Božjeg naroda i sila zla, uz poruku da će Bog na kraju uspostaviti pravdu i obnoviti svoj narod.

Ezekiel je među prvima zapisao veličanstvenu viziju Božje slave na babilonskim ravnicama te je navijestio pad Jeruzalema 586. pr. Kr. Nakon toga, njegova su proročanstva uključivala i najave obnove Hrama te simboličnog novog grada čije bi ime glasilo: „Jahve je ovdje“ (Ez 48,35).

U ikonografiji je prikazan kao krupan, bradat čovjek, često u pokretu ili s uzdignutim plaštem. Prema predaji, njegov grob se nalazi u mjestu Al-Kifl, južno od Bagdada.

Ime Ezekiel dolazi iz hebrejskog jezika i znači: „Bog jača“ ili „neka Bog učini jakim“.