S koje visine biste se usudili zaroniti? Eksperiment s 3D ispisanim modelima otkrio je s koje visine ljudi mogu skočiti u vodu bez ozbiljnog rizika od ozljeda objavljen je na New Scientistu.

Sunghwan Jung sa Sveučilišta Cornell u New Yorku i njegove kolege proučavali su sile koje nastaju prilikom udaranja u vodu, ispuštanjem 3D ispisanih modela koji predstavljaju različite ljudske položaje. Jedna je predstavljala osobu koja skače glavom prema naprijed s rukama uz tijelo, jedna osobu s rukama iznad glave i sklopljenim rukama, a druga je bila  skok s nogama naprijed. Svaki je model bio opremljen senzorom sile i bio je snimljen kamerom velike brzine kada je pao.

Kako bi odredili nesigurne visine, istraživači su usporedili sile koje su zabilježili s onima za koje je poznato da uzrokuju fizičku štetu ljudima. Otkrili su da su te sile bile zadovoljene za skakače s glavom naprijed iznad 8 metara, skakače s rukama prema naprijed iznad 12 metara i skakače s nogama naprijed iznad 15 metara.

Jung kaže da sila koja utječe na tijelo tijekom skoka u vodu nastaje zbog istiskivanja vode. To je kao da vrlo brzo gurate prste u staklenku meda, gdje se tekućina snažno opire, pojašnjava.

Ljudi su, međutim, uspješno skakali u vodu s puno većih visina od granica utvrđenih u studiji. Na primjer, Laso Schaller je 2015. godine oborio svjetski rekord za najviši skok sa nogama naprijed, skočivši s 58,8 metara u vodu. Jung kaže da za izvođenje tako ekstremnih skokova bez ozljeda skakači moraju koristiti odgovarajuće mišiće kako bi im tijelo postalo kruće i zategnutije.

Ozljede glave i vrata često se događaju kada skakanje pođe po zlu, a ozljede ramena i donjeg dijela leđa općenito su česte kod skakača u vodu, kaže Nathaniel Jones iz Medicinskog centra Sveučilišta Loyola u Illinoisu.