KAKO SU ME DRUŠTVENO-POLITIČKI PROCESI IZGRADILI U DVADESETIM?
Kroz pet godina života u Mostaru trudila sam se svijet gledati drugačijim očima. Kao mlada osoba koja prati društveno-političke procese, svakodnevno sam se susretala s ljudima različitih stavova, paradigmi, ideologija, uvjerenja i životnih priča. Upravo sam kroz to naučila da vlastiti put ne moram nužno tražiti tamo gdje ga traže drugi.
Dosadašnje studentsko iskustvo me obilježilo različitim poslovima, od početnih koraka i naplaćivanja toaleta na sezonskim poslovima do europskog političkog svijeta i stažiranja u Europskom parlamentu. Odrastajući u radničkoj obitelji, roditelji su me involvirali u društvo prije svega kroz rad. Zahvaljujući njima danas radom i voljom dolazim do onog što želim. Dolazim do onog za šta ni sama nisam vjerovala da mogu. Na mom putu spoznah tko me podržava, tko me sputava, spoznah one koji su vjerovali u moje mogućnosti ali i one koji nisu vidjeli razlog da ih uopće traže.
Postavši članicom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, nisam dobila gotov put, dobila sam priliku. Stekla sam hrabrost koju sam prenijela u sve ono što sam kroz odrastanje naučila a to su rad, disciplina i ustrajnost. Svjesna svog identiteta i onog što me oblikovalo, s dvadeset jednom godinom imala sam dovoljno hrabrosti da sebi pružim priliku i spoznam koliko je politika važan dio života svakog čovjeka. Nakon što sam dobila Dekanovu nagradu za najbolju studenticu na studiju politologije te sam uspješno položila ispite na Političkoj akademiji HDZ-a Bosne i Hercegovine, shvatila sam važnost politike.
Politika nije nešto što je daleko od nas. To je područje koje izravno utječe na nas, na naše svakodnevne živote, počevši od školstva, zdravstva, sporta, prometa do međunarodnih suradnji. Područje u kojem svatko od nas treba i može doprinijeti. Područje u kojem se svaki glas čuje. Politika je sve ono što danas živimo. Politika je ono što gradimo za vlastitu budućnost i budućnost svih naraštaja. U tome treba ustrajati. Ustrajati svojim glasom i radom.
Put prema bilo čemu vrijednom nije jednostavan. Ponekad idemo svjesno, ponekad nesvjesno ali uvijek- sami. Kroz sve životne prilike učimo koračati hrabro i ustrajno. Netko ih dobije u ranim dvadesetim netko u desetljećima kasnije no bez obzira na vrijeme one nose svoju težinu.
Biti najmlađa na političkim akademijama i seminarima, najmlađa stažistica u hrvatskoj delegaciji u Europskom parlamentu nije bilo jednostavno. Trenutci drhtaja u glasu, znojenja dlanova i nesigurnosti pratili su me na mom političkom putu. Pitanje čime sam zaslužila sve te prilike. No upravo kroz te trenutke upoznala sam bolju verziju sebe. Verziju koja se ne povlači kad je teško. Svaki moj sitni korak kroz te prilike bio je nova spoznaja o meni samoj. Na takve načine tragala sam za onim što želim, promatrala ljude iz različitih perspektiva, učila od onih čije godine rada i iskustva govore sami za sebe i shvatila da nije slabost ne znati sve, slabost je ne željeti učiti.
Danas, sa dvadest tri godine i kroz čitavo rano iskustvo svijeta odraslih, mogu reći veliko hvala. Hvala roditeljima na životom radu, na tome što su me usmjeravali postati dobar čovjek. Hvala mom Mostaru što upoznah istinsku sebe u njemu. Hvala Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na stečenom znanju i podršci profesora koji su vjerovali u mene od prvog dana. Hvala Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine na izgrađenoj hrabrosti, na izlasku iz vlastitih granica i spoznaji koliko mogu. Hvala dragom Bogu bez kojeg danas ništa od ovog ne bi postojalo.
Za kraj, poručujem rečenicu koja me hrabro vodi kroz izazove a to je rečenica pape Franje :“Ne bojte se sanjati velike stvari“ . I ne bojim se. Ovaj početak nekabude jedna stepenica i jedan iskorak ka onom velikom. Onom što čeka mene i vas.
