Međunarodni praznik rada, koji se obilježava 1. svibnja, posvećen je radnicima i njihovoj borbi za dostojanstvene uvjete rada te osnovna radnička prava koja danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
U 19. i početkom 20. stoljeća radnici su često radili i po 12 do 16 sati dnevno, bez prava na godišnji odmor, slobodne dane ili sindikalno organiziranje. Kroz brojne štrajkove i prosvjede izborena su prava poput osmosatnog radnog vremena, slobodnih vikenda i prava na sindikalno djelovanje.
Jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti radničkog pokreta dogodio se 1886. godine u Chicago, kada su deseci tisuća radnika izašli na ulice zahtijevajući osmosatni radni dan. Tijekom prosvjeda na trgu Haymarket izbili su neredi nakon što je bačena bomba, što je dovelo do smrti više osoba i žestokih represija nad radničkim aktivistima.
U znak sjećanja na te događaje i borbu radnika, na međunarodnom kongresu radničkih organizacija 1889. godine odlučeno je da se 1. svibnja obilježava kao Međunarodni praznik rada.
Danas se Praznik rada obilježava u brojnim zemljama svijeta kao simbol borbe za pravednije uvjete rada, radnička prava i dostojanstvo zaposlenih.
