Proteklih dana domaće i regionalne medije zaokupila je vijest da se poznata pjevačica Severina aktivno uključila u prikupljanje potpisa za odobravanje pobačaja u europskim zemljama. Za jedne je to čin hrabrosti i “glas za slobodu”, dok za druge – osobito one koji svijet gledaju kroz kršćanske naočale – to otvara niz bolnih pitanja o vrijednosti ljudskog života i ulozi javnih osoba u oblikovanju društvenih stavova.
Katolička Crkva stoljećima jasno i dosljedno ponavlja: ljudski život počinje u trenutku začeća i od tog trenutka je svet i nepovrediv. Nije to puka teološka tvrdnja, nego najdublje uvjerenje da svaki čovjek, pa i onaj nerođeni, nosi u sebi dostojanstvo koje mu nitko ne može oduzeti. Ako društvo počne odustajati od zaštite najslabijih, onda se u pitanje dovodi i temeljni pojam ljudskih prava.
Zato katolik teško može ostati ravnodušan kad vidi kako se pobačaj promovira kao “sloboda” ili “civilizacijsko dostignuće”. Jer što znači sloboda, ako uključuje pravo da se oduzme život biću koje nema ni glas ni mogućnost da se obrani? Je li sloboda samo odsustvo zapreka ili i odgovornost za drugoga?
Severina je, bez sumnje, utjecajna javna osoba. Njene riječi i postupci ne ostaju u privatnoj sferi – oni oblikuju društveno mišljenje. No, kad zvijezde koriste svoj glas za promoviranje onoga što Crkva naziva teškim moralnim zlom, otvara se i pitanje njihove odgovornosti. Jer popularnost ne nosi samo privilegije, nego i obavezu razmišljanja o posljedicama svojih poruka.
S druge strane, kršćanski odgovor na ovakve inicijative ne smije biti isključivo kritika. Crkva ne zatvara oči pred mukom i bolom žena koje se nađu u teškim životnim situacijama. Naprotiv, ona poziva na solidarnost, razumijevanje i konkretnu pomoć – od materijalne podrške, preko savjetovališta, do zajednice koja pruža rame oslonca. Jer izbor za život nije uvijek lagan, ali može postati moguć kad društvo odluči stati uz majku i dijete.
Na kraju, pitanje pobačaja nije samo pravno, političko ili medicinsko – ono je duboko moralno i civilizacijsko. Hoćemo li biti društvo koje štiti najslabije ili društvo koje im uskraćuje pravo da se rode? I dok jedni potpisuju za prekid života, drugi su pozvani još snažnije potpisivati za život – svojim riječima, svojim djelima i svojim svjedočanstvom.
Jer prava sloboda nikada ne dolazi iz uskraćivanja života drugome, nego iz darivanja vlastitog.
