Gošća emisije Nedjeljom u 2 bila je Snježana Köprüner, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih. Odrasla u Zadru, poslovno formirana u Njemačkoj, danas bez zadrške upozorava na opasnosti ekonomije koja zanemaruje proizvodnju.

Rođena u Benkovcu, školovana u Zadru, diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika. Karijeru je započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, a potom odlazi u Njemačku gdje se usmjerava na analize tržišta i troškova.

Ističe da joj put nije bio težak.

– Mislim da kad ste na jednom putu, da te teškoće toliko ni ne osjećate i da vam toliko ne smetaju. Uvijek gledam, kad su me ispitivali dok sam studirala strojarstvo, “je li bilo teško?”. Na kraju fakulteta nisam imala osjećaj da je bilo teško. Nekako je išlo sve po planu, kazala je.

U Njemačkoj je radila na projektima optimizacije troškova i konkurentnosti industrije, a upravo ju je jedan takav projekt povezao s Bosnom i Hercegovinom. Nakon što su joj se javili radnici tražeći pomoć, uključila se u procese koji su doveli do privatizacije tvrtke 2004. godine.

– Nekako mi je ta njihova borba za opstanak djelovala na mene. Tada nisam imala nikakve vlasničke udjele u firmi u kojoj sam radila i onda sam počela vlasnike obrađivati. I na kraju sam to uspjela i firma je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 zaposlenika… danas preko 700 i prihod oko 35 milijuna eura, izjavila je.

Kompanija danas proizvodi dijelove za velike europske industrijske sustave, a proizvodi završavaju u strojevima svjetskih brendova.

Prosječna plaća u tvrtki prelazi 2000 KM.

– Veće su plaće kod nas za nekih 30 ili 40 % nego je prosjek Federacije… što se tiče samog sektora, mislim da smo bar 50 % bolje plaćeni, rekla je.

“Glavni cilj je da ljudi rado dolaze na posao”

Posebnu pažnju izazvao je njezin pristup radnicima. U okviru tvrtke izgrađen je i vrtić za djecu zaposlenih.

– Kod nas se jedne godine rodilo 29 djece… Onda smo zgradu koju smo planirali za stanove radnicima pretvorili u vrtić. Tamo ide 63 djece, izjavila je.

Cijena vrtića iznosi 400 KM, ali zaposlenici plaćaju samo četvrtinu, dok samohrani roditelji ne plaćaju ništa.

Planira i izgradnju stambenog naselja za radnike kroz model dugoročnog najma koji vodi ka vlasništvu.

– Mislim da je ideja izvrsna… da mladi ljudi odmah žive u tom stanu, da ne plaćaju velike stanarine, rekla je.

Oštra kritika: “Prodajemo djedovinu i živimo od nerada”

Köprüner je posebno kritizirala deindustrijalizaciju i društveni model koji, kako kaže, ne stvara dugoročnu vrijednost.

– Mi nikad nismo bolje živjeli, ali nismo bolje živjeli zbog toga što prodajemo djedovinu i zbog toga što živimo od nerada. I to, po mom mišljenju, nije u redu, poručila je.

Naglasila je potrebu za razvojem proizvodnje i meritokratskog društva.

– Trebamo graditi jedno meritokratsko društvo gdje će najbolji doći do izražaja, izjavila je.

Alarm za obrazovanje: “Djeca ne znaju ni osnovnu matematiku”

Posebno zabrinjavajućim smatra stanje u obrazovanju.

– Imate cijeli kaos u sustavu… kandidati ne vladaju ni osnovnoškolskim matematičkim pojmovima. To je katastrofično, rekla je.

Dodala je kako roditelji i sustav često podcjenjuju djecu, dok se diplome sve češće “kupuju”.

“Problem je više u slici nego u stvarnosti”

Govoreći o percepciji Bosne i Hercegovine, istaknula je da je slika često iskrivljena.

– Mogu pričati o svom iskustvu… Bosna i Hercegovina je prekrasna zemlja, ljudi su divni, izjavila je.

Dodala je kako vjeruje u potencijal zemlje, ali da je ključno stvarati radna mjesta kako bi mladi ostajali.

– Bila bih presretna da mogu napraviti tvornicu takvu da se moj sin iz Njemačke vrati i ovdje živi, poručila je.

Köprüner zaključuje da bez industrije, znanja i stvaranja novih vrijednosti nema dugoročnog razvoja te upozorava da je krajnje vrijeme za ozbiljne promjene u pristupu ekonomiji i obrazovanju.