Politički analitičar Frano Yehuda Kolonomos Martinčević gostovao je u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne, gdje je govorio o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, izmjenama Izbornog zakona, odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom te aktualnim političkim odnosima u zemlji.
Govoreći o mogućnosti izmjene Izbornog zakona BiH, Martinčević je ocijenio kako bez izravnog uključivanja američke administracije neće biti značajnijih promjena. Pritom je podsjetio na ulogu SAD-a u postizanju Daytonskog mirovnog sporazuma te ustvrdio kako je američko posredovanje nužno za postizanje političkog dogovora.
Osvrnuo se i na mogućnost uspostave hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, ustvrdivši kako bi takvo ustrojstvo moglo pridonijeti stabilizaciji političkih odnosa.
„Mislim da će to biti realnost i stvarnost u vrlo bliskoj budućnosti“, rekao je Martinčević, obrazlažući kako bi, prema njegovu mišljenju, uspostava trećeg entiteta omogućila da se nijedan od triju konstitutivnih naroda ne može politički zaobići.
Dodao je kako, prema njegovu stajalištu, cilj takvog ustroja ne bi bio odcjepljenje od Bosne i Hercegovine, nego njezina stabilizacija i smanjenje političkih napetosti.
O odnosima Hrvata i Bošnjaka
Martinčević je komentirao i razgovore predsjednika SDA Bakira Izetbegovića sa Željkom Komšićem i Semirom Efendićem o formiranju vlasti. Ocijenio je kako takvi razgovori predstavljaju nastavak dosadašnjih političkih odnosa te izrazio sumnju da će bez promjene pristupa doći do značajnijeg dijaloga o hrvatskim političkim zahtjevima.
Govoreći o međunarodnom položaju Hrvata u BiH, istaknuo je važnost političkog lobiranja i izravnih kontakata s međunarodnim partnerima. U tom je kontekstu govorio i o bliskim odnosima SAD-a i Izraela, smatrajući da bi oni mogli olakšati komunikaciju s američkom administracijom.
Usporedba međunarodnog lobiranja
U razgovoru je Martinčević komentirao i ulogu međunarodnih kontakata u politici Bosne i Hercegovine. Ustvrdio je kako su Bošnjaci tijekom proteklih desetljeća imali snažnu ulogu u diplomatskim i lobističkim aktivnostima te usporedio njihove ranije prakse s načinom na koji danas međunarodne kontakte koriste srpski i hrvatski politički predstavnici.
Posebno je spomenuo Maxa Primorca, koji se u međunarodnim krugovima zalaže za promjene političkog ustroja BiH i drukčije uređenje odnosa među konstitutivnim narodima.
Martinčevićevi istupi odražavaju njegova stajališta o budućem ustroju Bosne i Hercegovine, ulozi Sjedinjenih Američkih Država i položaju hrvatskog naroda. Pitanja izmjena Izbornog zakona i mogućeg uspostavljanja trećeg entiteta ostaju predmet političkih rasprava u zemlji.
