Danas sam beskućnik, primam pomoć koja mi nije dovoljna za život, ali sam zadovoljan čovjek. Skupljam plastične boce, imam prijatelje, imam što jesti, a za smještaj se snalazim
Bivša zvijezda Košarkaškog kluba Jugoplastika Mihajlo Manović danas je beskućnik u Splitu i primoran je kopati po kontejnerima i skupljati boce kako bi nešto zaradio. Manović je rođen u Beogradu, ali je još šezdesetih godina odlučio postati Splićanin. Životne okolnosti dovele su ga na rub egzistencije.
– Po Splitu skupljam boce po kontejnerima. Ima ovdje neke simbolike – ja sam bio žuti, to je bila boja dresova Jugoplastike, a i kontejneri su žuti. Poslije svih velikih rezultata, ja sam zaboravljen. Znam da ljude zaboravljaju, negdje više, negdje manje, ali ja sam tendenciozno zaboravljen – rekao je Manović
Manović je bio košarkaška zvijezda bivše Jugoslavije i član slavne generacije Jugoplastike.
– Kao šesnaestogodišnjak, nakon igranja u seniorskom timu Radničkog, prešao sam u Split, koji je 13. siječnja 1968. godine postao Jugoplastika. Svoju košarkašku sreću potražio sam u Splitu. Jugoplastika je imala sjajne igrače. Bilježili smo odlične rezultate. Igrali smo finale Kupa sa Zadrom, postali prvaci države (1971), igrali smo finale Kupa prvaka u Izraelu, uzeli domaći Kup, igrali finale Kupa kupova i još mnogo toga. Kruna zlatnih sedamdesetih odnosno osamdesetih dogodila se 1977. godine kada je Jugoplastika osvojila domaći Kup, prvenstvo i Kup Radivoja Koraća. Imali smo deset zlatnih godina – od 1967. do 1977.
No, zatim je uslijedio njegov pad.
– Praktično sam izbačen iz ekipe bez pravog objašnjenja. Posvetio sam se podizanju sina. U građevinskom poduzeću sam imao radno mjesto vozača. Eto, umjesto da radim kao jedan od trenera Jugoplastike, postao sam šofer… Imao sam stanarsko pravo na Bačvicama.
