Jedna emotivna životna priča iz Imotskog posljednjih dana privukla je veliku pozornost javnosti. Glavni akter svjedoči kako je tijekom teškog razdoblja za njegovu obitelj odlučio krenuti na hodočašće u Međugorje, moleći za zdravlje i napredak svoga sina.
Kako navodi, dječak nije govorio, a roditelji su prolazili kroz brojne pretrage, terapije i liječničke savjete u želji da pronađu rješenje. Unatoč svim naporima, napredak je bio spor, što je obitelj dodatno opterećivalo.
U trenucima neizvjesnosti otac Marijo je odlučio hodočastiti u Međugorje, od Zagreba do Međugorja pridružio se Tomislavu i Toniju kako bi zajedno svoju molitvu posvetio upravo sinu. Vjeruje kako mu je upravo snaga vjere pomogla da pronađe mir i nadu.
Korak po korak, kilometar po kilometar, trojica hodočasnika približavala su se Međugorju. Unatoč umoru, boli i iscrpljenosti, nisu odustajali, vjerujući da nijedna molitva nije uzaludna.
Nakon što su stigli u Međugorje i popeli se na Brdo ukazanja, predajući svoju nakanu Gospi, uslijedio je trenutak koji će Marijo pamtiti cijeloga života.
Zazvonio mu je telefon.
S druge strane bila je njegova supruga. Uslijedile su riječi koje su promijenile sve: “Tata, dođi kući.”
Njihov sin je progovorio.
U tom trenutku, kaže Marijo, nestali su svi žuljevi, sav umor i napor puta. Ostale su samo suze radosnice, zahvalnost i osjećaj da je njegova molitva uslišana.
