Na današnji dan prije 32 godine, u Hrvatskom naselju Bobaši kod Viteza, dogodio se jedan u nizu zločina nad Hrvatima Lašvanske doline. U ranim jutarnjim satima pripadnici tzv. Armije BiH, među kojima i odred “El Mudžahid”, zajedno s dijelovima 325. i 327. brdske brigade, 17. Krajiške brigade te lokalnim muslimanima, upali su u selo i počinili nezapamćen zločin. Na vlastitim kućnim pragovima ubijeno je 15 nedužnih Hrvata.

Najmlađa žrtva bila je šesnaestogodišnja Ivana Garić – ime koje rijetko spominju mediji i udruge, jer nije bilo „podobno“ pisati o Hrvatskoj žrtvi. Posebno svjedočanstvo o podlosti i zločinačkom karakteru ovog napada jest činjenica da je izveden u vrijeme potpisanog primirja između Armije BiH i HVO-a.

Pripadnici odreda “El Mudžahid” nisu bili borci za slobodu, već islamski radikalisti pristigli iz stranih zemalja na poziv Alije Izetbegovića, koji su u Bosni i Hercegovini sijali smrt i teror. Za ovaj, kao ni za mnoge druge zločine nad Hrvatima Središnje Bosne, do danas nitko nije odgovarao.

Sjećanje na žrtve ostaje trajna obaveza. „S ognjem pakla, tu su se sreli, ostala su polomljena krila, a bili su ZA DOM SPREMNI.”