Danas se opraštamo od legende narodne glazbe — Halida Bešlića, koji nas je napustio u 72. godini. Njegov put od djeteta rođenog u planinskom kraju do jednog od najomiljenijih glasova Balkana ostaje trajna inspiracija.
Halid Bešlić rođen je 20. studenoga 1953. u selu Knežina kod Sokoca, u srcu Romanije. Još kao dječak pokazivao je sklonost prema muzici — pjevao je na školskim priredbama i lokalnim okupljanjima, a njegov prepoznatljivi vokal počeo je privlačiti pažnju publike.
Nakon osnovne škole u rodnom kraju, preselio se u Sarajevo gdje je pohađao zanatsku školu za tesara. Poslije obavljene vojne službe, ozbiljnije se posvetio muzici, nastupajući po sarajevskim kafićima. Prvi singl „Grešnica / Ne budi mi nadu“ objavio je 1979., dok je dva puta kasnije objavio i album „Sijedi starac“, čime je službeno započeo svoj uspon.
Bešlićeva karijera protegnula se kroz više od četiri desetljeća — njegove pjesme poput Miljacke, Romanije i Ja bez tebe ne mogu da živim postale su evergreeni. Njegov glas spajao je tradicionalne motive i moderne aranžmane, stvarajući vlastiti prepoznatljivi muzički izričaj.
U razdoblju rata 1992. do 1995., kad je Bosna i Hercegovina prolazila kroz traumatične dane, Halid nije stao. Održao je stotine humanitarnih koncerata diljem Europe, prikupljajući pomoć za stanovništvo pogođeno sukobima. Ovaj humanitarni angažman dodatno je učvrstio njegovo poštovanje i status kod publike.
Nakon rata nastavio je objavljivati albume, od kojih su Prvi poljubac (2003.) i Romanija (2013.) posebno zapaženi. Njegov nastup 2013. na stadionu Koševo pred više od 40.000 ljudi bio je jedna od potvrda njegova neupitnog mjesta u regionalnom muzičkom vrhu. Godine 2020. izdao je album Trebević, koji je privukao veliku pažnju publike i medija.
U privatnom životu, Halid je bio u braku sa Sejdom od kraja 1970‑ih. Zajedno imaju sina Dina, a rad obitelji i bliske veze uvijek su mu služili kao oslonac u turbulentnim trenucima.
Njegov život nije bio bez izazova. U ožujku 2009. pretrpio je tešku prometnu nesreću kod Vogošće. Uz višesatne operacije i dug oporavak, izgubio je vid na desnom oku, ali se s iznimnom voljom vratio glazbi i nastupima.
Halid Bešlić nije bio samo pjevač — bio je glas emocija, nostalgije i zajedničkih sjećanja. Njegova umjetnost povezivala je generacije, a njegova ljudskost ostaje trajni trag. Dok ga se danas opraštamo, njegova pjesma i poruke nastavit će živjeti kroz one kojima su dirnule srce.
foto: Radio Sarajevo
