Glavni predizborni argument HDZ-a protiv Zorana Milanovića kao mogućeg idućeg predsjednika Vlade jest da su on i njegova vlada (od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016.) od osamostaljenja Republike Hrvatske bili najneuspješnija vlada i najgori premijer. I zaista. U 2011., godini koja je prethodila njihovu četverogodišnjem mandatu, bruto domaći proizvod – BDP Hrvatske po stanovniku (prosječni) iznosio je, prema Eurostatu, 10.700 eura. U zadnjoj godini Milanovićeva mandata, 2015., hrvatski BDP per capita iznosio je 10.810 eura. Realno je, korigiran za inflaciju, porastao za samo 1,03 posto. Podaci Hrvatske narodne banke razlikuju se za par stotina eura i pokazuju čak i blagi pad prosječnog BDP-a.
Po tom kriteriju HDZ i predsjednik njegove vlade Andrej Plenkovićizvanredno su uspješni: u zadnje četiri godine, za njihova mandata, prosječni hrvatski BDP sa 13.507 eura 2019. porastao je do 2023. na 19.687 eura ili za više od 45 posto! Međutim, porast ukupnog hrvatskog BDP-a u četiri godine od oko 21 milijardu eura “poklon” je Europske unije Hrvatskoj i jednako tolikog porasta hrvatskog inozemnog duga, sa 40,6 na 63,2 milijarde eura. Za Milanovićeva mandata Hrvatska je svoj bruto inozemni dug za oko milijardu eura – smanjila.
U četiri godine u kojima je Milanovićeva vlada hrvatski prosječni BDP realno povećala za samo 1,03 posto, Slovenija je doživjela pad svojega BDP-a per capita od 0,67 posto. Italija je izgubila golemih 4,33 posto, a Grčka šokantnih 6,8 posto. Slab rast ili čak katastrofalan pad blagostanja očito je bio obilježje cijeloga Mediterana. Skroman rast nakon globalne Velike recesije i europske dužničke krize (“krize s dva dna”) u četiri promatrane godine pojavio se u Njemačkoj (plus 2,8 posto) i državama njemačkog izvoznog industrijskog bloka, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj. Hrvatsku jedva da je dotaknuo, i to tek na samom kraju Milanovićeva mandata.
Investicijska oseka
“Hrvatska živi u okruženju anemične i slabe sjeverne Italije koja pada ekonomski, Njemačke koja stagnira, a mi se držimo tu negdje, ali ne zadovoljava nas to”, Milanovićevu izjavu iz druge polovice mandata u svojem eseju “Mijenjati se ili nestati: tri godine vlade Zorana Milanovića iz ekonomskog kuta” citirao je istaknuti hrvatski ekonomski analitičar Velimir Šonje. Pa iznio svoj stav: “Premijer Milanović mogao bi biti djelomice u pravu kada naglašava korelaciju hrvatskih i gospodarskih kretanja”, ali “u duljim razdobljima nema smisla govoriti o fatalizmu zemljopisnog i trgovačkog okružja. Politika institucionalnim razvitkom i kvalitetnim ekonomskim mjerama može prevladati ograničenja okružja…”
Je li to Milanović zaista mogao? Ako jest, zašto nije? Velimir Šonje, zanimljiv ne samo kao u javnosti istaknuti analitičar nego i kao neslužbeni glasnogovornik cijele generacije hrvatskih (tzv. mlađih) ekonomista, uzrok pada hrvatskog BDP-a nakon 2009. godine vidi u “investicijskoj oseci”.
